Nedugo nakon predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, i Zagrepčani su pokazali da puno toga vole obećavati, a malo toga ispune, baš kao i političari. Naime, kada je prije koji mjesec ZAA nastupao u Domu Sportova prije S.A.R.S.-a, euforična publika koja se uz ZAA odlično zabavljala prije headlinera na pitanje Sanje Vučić hoće li im doći na idući koncert zdušno je odgovorila „Da“. No, i uz sve najave u hrvatskim medijima kako ZAA nastupa u Zagrebu, a bilo ih je zaista puno, publike je u Klubu bilo otužno malo. Je li to pogodilo bend ZAA ili utjecalo na njihov nastup? Niti najmanje. Sanja Vučić je doduše plesala s malo manje elana, ali da se „razbacala“ kao i u Domu sportova, vjerojatno bi pomela cijeli svoj bend s male pozornice Kluba.
ZAA, uživo u Zagrebu 2015. godine, photo Saša Jungić
Sa Sanjom sam i ovaj put imala odnos koji je plesao na tankoj granici između ljubavi i mržnje. Sanja je naime onaj tip pjevačice koji te, kada je čuješ, natjera da dobro porazmisliš o tome zašto se baviš ili si se ikad bavio pjevanjem (ako se naime baviš time). Njena samouvjerenost na pozornici te glas u rasponu od četiri oktave kojim vlada kao da to nije velika stvar vjerujem da bi nagnala mnogo pjevačica u usponu na odustajanje od pjevanja (ili života). A opet, teško ju je ne gledati/slušati s apsolutnim obožavanjem i divljenjem. Iako je u bend došla prije samo dvije godine, nakon što su već promijenili nekoliko pjevačica, osjećaj koji gledatelj/slušatelj ima na njihovom koncertu je kao da su skupa oduvijek. I ne samo to. I članovi benda u intervjuima priznaju da je Sanja ZAA-u dala neku novu energiju, a to ni nije teško provjeriti slušajući njihove starije stvari koje su pomalo dosadnjikave u usporedbi s novijima. Ili samo u usporedbi sa Sanjinom verzijom.
ZAA, uživo u Zagrebu 2015. godine, photo Saša Jungić
Setlista se nije jako razlikovala od njihovog zadnjeg nastupa u Zagrebu. Večer su ponovno otvorili s pjesmom “Good Things“, a završili s “Fire“. Veći dio nastupa bio je predstavljanje njihovog posljednjeg albuma “What about“, no našle su se tu i pjesme koje su napravljene još i prije no što je Sanja došla u bend. Bez obzira na to što je bilo malo publike, još na početku nastupa stekla sam dojam da je ZAA više naviknuo na takvu vrstu koncerata nego ono ludilo u Domu sportova. Odmah su pozvali publiku da dođe bliže pozornici i koncert su odradili profesionalno kao da nastupaju pred tisućama. Sanja se tu i tamo obratila publici, s milim glasićem koji nitko ne bi mogao povezati s onim koji izlazi iz nje dok pjeva. Uz kontroliranje takvog moćnog vokala, izgovaranje brzih i kompliciranih riječi pjesama i senzualan ples, imala je još i vremena te koncentracije za flert s kamerom (iza koje se u ovom konkretnom slučaju nalazio moj dečko, ali neću joj to zamjeriti).
ZAA, uživo u Zagrebu 2015. godine, photo Saša Jungić
Iznenadilo me da su najbolju reakciju od publike dobili su na pjesmu “No war“, koja je jedna od njihovih najmirnijih, što govori o tome da publika ne reagira pozitivno samo na žestoki ritam pjesama, nego i na njihove riječi. A to je dodatno potvrdio i jedan mladić koji je pjevao iz sveg glasa iza mene. S pjevanjem se, osim Sanje, istaknuo i gitarist Ivan Đokić. Naime, nisam još ni na jednom koncertu vidjela da gitarist toliko uživa u pjevanju pjesama svog benda. Ako ima sluha za pjevanje, preporučam da se čovjeku svakako uvali i mikrofon, ako ništa drugo, bar za back vokale. Također, moram izdvojiti i vrsnog saksofonista Borivoja Đorđevića koji je publiku oduševio i sviranjem na drvenim frulama.
Dvije pjesme došle su s posvetama, “Model“, posvećen ženama, i “Unconditional love“, posvećenu zaljubljenima. Zahvaljujući laganom ritmu i samo gitari koja je prati na ovoj pjesmi, “Unconditional love“ je po meni pjesma na kojoj je Sanja najviše mogla pokazati svoje glasovne mogućnosti, odnosno mi smo ih tada mogli najbolje čuti. Uvijek me fasciniralo kako pjevačice na velikim visinama mogu s lakoćom prijeći u falset, što i nije najjednostavnije, a Sanja naravno nije bila iznimka. Tijekom izvođenja ove pjesme pala mi je napamet možda neobična usporedba s obzirom na žanr, stoga sam odlučila Sanju prozvati reggae Christinom Aguilerom, što je najveći kompliment koji joj mogu dati.
ZAA, uživo u Zagrebu 2015. godine, photo Saša Jungić
Koncertu je brzo došao kraj, a svoj zagrebački nastup ZAA je završio bisom, tijekom kojeg je izveo “Sun“ i “Slide baby“, za koju ovih dana stiže i novi spot. Konačni kraj uslijedio je na način da je bend završio bez Sanje, naizgled jammanjem tijekom kojeg su se bez riječi predstavili svi članovi.
Iako na ovom koncertu nije bilo obećanja publike, iskreno se nadam da će na idući doći barem svi koji su bili jučer te da će riječ o dobrom glasu benda ZAA proširiti i među svojim prijateljima. Vrijeme je da ovaj bend u Hrvatskoj dobije pažnju koju zaslužuje, te u najmanju ruku onoliku publiku čiju je pažnju svakako zaokupio prije izlaska S.A.R.S.-a.
Piše Sanja Srdić, fotografije Saša Jungić
