IZVEŠTAJI SA KONCERATA

Tim ‘Ripper‘ Owens – Heavy metal za odabrane

tim-ripper-owens-live-belgrade-2012-featured
Written by Hardwired Crew

Hteli mi to da priznamo ili ne, živimo u zemlji u kojoj vlada prilično surov tzv. sivi kapitalizam i onaj koji nema para niko je i ništa. Upravo zbog toga sam propustio prva dva benda, odnosno morao sam da odradim smenu na svom pravom, day job-u. Dok sam se dovukao do Gun-a nakon posla, svoje su otprašili Novosađani SINOPHIA i Beograđani ATLANTIDA. Izuzetno mi je žao zbog toga jer sam baš želeo da vidim kako će se naši bendovi „suprotstaviti“ inostranim kolegama, ali avaj…nekom drugom prilikom.

sandstone-live-belgrade-2012-photo-jovana-milovanovic-

Sandstone uživo u Beogradu 2012. godine, photo Jovana Milovanović

Od irskog benda SANDSTONE sam čuo samo debi album „Tides Of Opinion“, kojim nisam bio oduševljen. Ipak, na moju radost, momci su mnogo zanimljiviji uživo nego što je to slučaj s pomenutim izdanjem. Balansirajući između tradicionalnog heavy i nešto modernijeg evropskog power metala, Sandstone su se srpskoj publici predstavili kao bend s mnogo potencijala. Sigurno da će im ova turneja značiti, kako zbog sviranja pred koliko-toliko većim brojem ljudi, tako zbog sticanja neophodnog iskustva koje će kasnije moći da pretoče u albume. Sandstone su isto vreme zvučali i iskusno i nabijeno mladalačkom energijom, što i ne čudi kada znamo da je bend sazdan od starijih i mlađih članova. Pomalo čudan koncept, ali u njihovom slučaju definitivno pije vodu.

tim-ripper-owens-live-belgrade-2012-photo-jovana-milovanovic

Tim „Ripper“ Owens uživo u Beogradu 2012. godine, photo Jovana Milovanović

Šta reći za gospodina koji stoji iza imena TIM „RIPPER“ OWENS? Svakako jedan od najboljih heavy vokala ikada. Svakako muzičar koji ima toliko bogato iskustvo da je to u Gun-u svako mogao osetiti u vazduhu. Svakako pevač čiji nastup nije valjalo propustiti, bez obzira na to da li volite dotični pravac. Najzad, svakako da Tim sa pratećim bendom čini fantastičan sastav, ali s cover, odnosno tribute predznakom. Njegov nastup me je umnogome podsetio na već legendarni Paul-a Di’Anno-a u beogradskoj Barutani pre eto već ravno jedne decenije; ograničenog muzičkog kapaciteta, Tim je, slično kao Paul onomad, uglavnom privukao ljude koji su želeli da čuju što više obrada. Tako su fanovi najviše uživali uz Judas Priest, Iron Maiden, Iced Earth, Black Sabbath… Dakle, uz njegovu „Starting Over“ i Beyond Fear klasik „Scream Machine“ čuli smo „Burn In Hell“„Hell Is Home“, „The Ripper“, „When The Eagle Cries“„Flight Of Icarus“„Heaven And Hell“, itd.

Sve fantastično odsvirano, sve fantastično otpevano, ali se ne možemo oteti osećaju kao da smo gledali samo fantastičan cover bend. Da sve bude još gore, potrudio se sam Tim. Ukoliko ste ga gledali na većim binama od ove u Gun-u onda znate kako se obično ponaša, onda znate koliki je šoumen. Ništa od toga nije bilo ponuđeno u Beogradu, koliko usled malog prostora, toliko usled njegove razočaranosti. I ruku na srce, njemu nije lako: reč je o zbilja perfektnom pevaču, a prati ga prokletstvo „back-up vokala“. Matični bend mu nije doživeo veliki uspeh, dok je, menjavši Halford-a u Judas Priest i Barlow-a u Iced Earth, osetio šta znači to kad veliki bendovi stagniraju, a zatim i lagano propadaju.

tim-ripper-owens-live-belgrade-2012-photo-jovana-milovanovic

Tim „Ripper“ Owens uživo u Beogradu 2012. godine, photo Jovana Milovanović

Negativnost i razočaranost su se mogle itekako primetiti, što bi se reklo – seći mačem. Zato i ne čudi njegova izjava: „Ja koji ne pijem alkohol, poželeo sam nešto žestoko da popijem kad sam video gde sam došao“. Naravno, šala je šala, ali u svakoj ima pola istine, zar ne? Ipak, profesionalac kakav jeste, pružio je maksimum u smislu klasične tezge i njemu i njegovom bendu se nema šta zameriti. Bilo je lepo prisustvovati nastupu jednog od najboljih heavy vokala ikada. Jedino je šteta što ni čitavih sto ljudi nije delilo to mišljenje. Sve vreme mi je prolazilo kroz glavu, kuda se dedoše svi oni silni heavy metalci, svi oni „die hard“ heavy fanovi, svi oni koji se kunu u tradicionalni zvuk… Gde su 24. septembra bili svi ti ljudi? Gde su sada? Gde?

Piše Boban Pantoš 
Ovaj članak je prvo objavljen na Nocturne Magazine sajtu

Ostavite komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.