INTERVJUI

Steffen Kummerer, OBSCURA – Stvaranje, evolucija, svesnost i kraj svega

obscura-photo-christian-rogl
Written by Jadranka Balaš

Majstori technical death metala, nemački sastav OBSCURA na proleće stiže u našu prestonicu zajedno sa bendom Death DTA da nam prirede veče za pamećenje. Predstojeći koncert i izlazak novog albuma „Akróasis“ bili su više nego dovoljan povod da popričamo sa frontmenom ovog sastava. Steffen Kummerer otkrio nam je i mnogo više od toga, Obscura najavljuju još jednu fantastičnu godinu.

obscura-photo-christian-rogl

Obscura | photo Christian Rogl

Hajde da počnemo od novog albuma. Kao prvo, šta „Akróasis“ znači?
Steffen: 
U osnovi, „Akróasis“ je Grčka reč, bukvalno prevedena znači čuti ili slušati, ali ja sam ga uzeo iz druge perspektive. „Akróasis“ je takođe naziv knjige koju je napisao Hans Kayser, koji je zapravo umro, švedski profesor koji je pre svega bio astrofizičar i bavio se životom, Pitagorinom teoremom, Harmonijskim strukturama, postojanjem. Ideje je uzimao od Pitagore i poslednjih 4000 godina nauke. Imao je ideju da sve, od planeta, pomračenja, kako nastaje DNK ili kako biljke rastu, da je sve zasnovano na Harmonijskim strukturama. Što znači da možeš da čuješ kosmos, to je osnovna ideja. Ovaj koncept je zapravo deo četiri konceptualna albuma. „Akróasis“ je album broj tri od četiri konceptualna albuma koje smo započeli još 2009. sa albumom „Cosmogenesis“. To je velika i duga priča.

Imala sam to zadovoljstvo da preslušam „Akróasis“ pre zvaničnog izlaska, i mnogo mi se dopao. Mislim da je ovo vaš najprogresivniji rad do sada i veliki korak napred. Kada ga uporediš sa vašim prethodnim radom, koja je glavna razlika? Da li ste imali drugačiji pristup pisanju pesama?
Steffen: 
Kao prvo, mnogo ti hvala i veoma mi je drago što ti se dopao. Zaista jesmo imali drugačiji pristup pisanju pesama i produkciji pesama. Posebno produkciji. Pisanje se zapravo desilo još ranije. Svi su sedeli kod kuće, pisali na muzičkim programima i slali smo fajlove ali nismo snimali. Iz moje perspektive ovo je muziku učinilo hladnom, nije bilo mnogo osećanja u njoj, nije bila konstruisana. Ovaj put sam ovo promenio ali zadržao prozu. Ono što smo uradili jeste da smo pisali pesme u old-school stilu, samo sa gitarom u rukama, radili demo snimke, snimali u mom studiju kod kuće i onda sve zapisivali i odatle počeli. Gradiš oko toga sve detalje, različite slojeve aranžmana i dobijaš strukturu pesme od te tačke. Kombinovali smo dva sveta, zapisivali smo ali takođe zadržavali zvuk instrumenata uživo za pre-produkciju. Za pre-produkciju otišli smo u studio gde smo mogli da se skoncentrišemo samo na performans i ovo nam je mnogo pomoglo za svaki instrument. Sa druge strane, i produkcija se mnogo, mnogo razlikuje od ostalih albuma. Zapravo, potrošili smo veći budžet na „Akróasis“ nego na ceo katalog, na sve albume zajedno koje smo uradili. Kako bi zadržali prirodan i organski zvuk koristili smo samo opremu za nastupe uživo. Nema digitalnih pojačala koje ljudi danas koriste. Koristili smo live set što znači analogna pojačala, gitare su svirane uživo kao i bas. Za snimanje bubnjeva otišli smo u veliki studio u Minhenu koji ima sobu za snimanje dovoljno veliku za produkciju orkestra i horova. Nismo približavali mikrofone previše koji zvuče mrtvo pogotovo na tišim delovima, pristupili smo ovome na drugačiji način, podešavali smo bubnjeve duplim mikrofonima u tišim delovima. Ovo produkciji daje mnogo veći dinamički opseg. I veoma sam srećan zbog toga. Da sam sve ovo znao pre snimanja prvog albuma čak bi i on zvučao mnogo drugačije. Rasteš kao muzičar ali i kao producent i inženjer. Sa miksom na albumu „Akróasis“pokušali smo da ne zvučimo kao death metal bend, znaš, death metal je uvek pravo u lice, brutalan je, ofanzivan koliko god je to moguće, više sam želeo trodimenzionalnu veliku rock and roll produkciju. I za vokale smo iznajmili preskup mikrofon da dobijemo malo više svežine i malo brilijantnosti sa velikim rasponom frekvencija. Gde god smo mogli da učinimo male stvari boljim to smo i uradili.

obscura-akroasis-2016

Klikom na sliku otvarate recenziju OBSCURA – „Akróasis“ (2016)

Cela ova priča o organskom zvuku je interesantna jer u današnje vreme obično ono što čujemo na ploči se potpuno razlikuje od onoga što čujemo uživo, i sada znam kada vas čujem uživo da ću čuti upravo ono što sam čula i na ploči.
Steffen: 
Potpuno se slažem. Kul je. Možeš da napišeš muziku koju je gotovo nemoguće odsvirati uživo, to je tačno, i da budem iskren to je nešto što smo i mi uradili na poslednjem albumu. Ima dve pesme koje ne možemo da sviramo uživo jer su bazirane na šest gitara, ali one su više bazirane na kompoziciji. Ali kao što si spomenula, nije često u današnje vreme ići ovim organskim ili prirodnim putem pogotovo kada je ekstremni metal zvuk u pitanju, ali ja nas vidim kao live bend, imamo oko 150 nastupa sa svakim albumom i to je ono što sam hteo da uhvatim sa produkcijom albuma. Tako da se nadam da ćemo moći da ovo potvrdimo na narednim nastupima koje imamo.

U aprilu stižete u Beograd sa Death DTA i fanovi u Srbiji jedva čekaju taj nastup. Šta možemo od njega da očekujemo?
Steffen: 
Mislim da će Death DTA razbiti ponovo. Gene Hoglan za bubnjevima, Steve Di Gorgio na basu, Bobby Koelble on guitarna gitari, Max Phelps vokali i gitara, ubistvena postava. Imao sam šansu da nastupam sa ovim bendom nekoliko puta u prošlosti, veoma skromni i veoma fini ljudi, ogromni kada su u pitanju njihova imena i reputacija ali su veoma prizemni. Muzičari su, možeš da pričaš sa njima kao sa svima ostalima, nema potrebe da se stidiš i super mi je to što su toliko skromni. Obscura je sa njima išla na turneju 2013., mada su drugi ljudi svirali u Death DTA, ali je ova turneja bila naša najuspešnija do sada. Jedva čekam da se vratim u Beograd i pokažemo da znamo da sviramo i da se dobro provedemo.

Kao što si rekao, naveden si kao jedan od članova benda Death DTA, da li ćeš svirati sa njima i ovaj put? Možemo li da očekujemo neka iznenađenja, barem na jednoj pesmi?
Steffen: 
Pa, ko zna. To neka ostane tajna. Nismo pričali o tome, ali sve je moguće.

Između albuma „Omnivium“ i „Akróasis“ je pet godina pauze. Zašto vam je trebalo toliko dugo vremena da izdate novi album?
Steffen: 
Kada smo izdali „Omnivium“ 2011. godine krenuli smo na veliku turneju. Svirali smo svuda. Oko dve i po do tri godine svirali smo samo uživo. Svuda, u SAD, Meksiku, čak i Dubaiju što je bilo prilično bizarno ali i veoma zanimljivo u isto vreme, svirali smo u Aziji, Japanu, Indoneziji, i to nam je oduzelo mnogo vremena. Ako na umu imaš da tada nismo mogli da živimo od naše muzike i da smo svi morali da radimo ili učimo i imali smo dupli pritisak, da tako kažem, kao da radiš duple smene nekoliko godina, 2014. godine bend se pomalo zasitio. Imali smo pun krug turneja i snimanja sa albumom „Cosmogenesis“ zatim „Omnivium“ i četiri godine smo bili u pokretu a to je mnogo pritiska a kod kuće moraš da platiš kiriju, i kada se vratiš sa turneje istog dana odeš na posao. Onda je došlo i do promena u postavi, dva člana su napustila bend. Nije bitno da li je bend tek počeo ili je već dobro poznat kada promeniš muzičare to te uvek košta mnogo vremena, a nas je to koštalo čitavu jednu godinu.  „Akróasis“ smo mogli izdati 2015. ali smo stalno pomerali snimanje. Na kraju veoma sam srećan kako sada jeste i rezultat govori sam za sebe. Trebalo nam je pet godina ali se nadam da nam za sledeći album neće trebati toliko. Zapravo, već smo počeli da pišemo muziku i tekstove, dešava se.

Spomenuo si da ste svirali u Aziji, Japanu, Dubaiju. Da li se fanovi tamo razlikuju od Evropskih?
Steffen: 
Zavisi gde u Evropi. Sećam se da smo u Dubaiju bili prvi death metal bend koji je tamo svirao ikada. Ljudi iz okolnih zemalja su se slivali sa svih strana na ovaj koncert i ovo je za mnoge bio prvi death metal koncert koji su ikada videli. Potpuno su odlepili, bilo je potpuno novo. Kada ovo uporediš sa Nemačkom, Francuskom, Švajcarskom, Austrijom gde su metal koncerti nešto normalno, ne moraš da ideš jer tvoj omiljeni bend dolazi ponovo u grad za nekoliko meseci. Ovo je bilo veoma, veoma interesantno, pored kulturnog efekta. Pogotovo u Dubaiju, nije bilo bine, koncertnih dvorana, postavili su binu u hotelu sa pet zvezdica i tu smo svirali. Imali smo batlera koji je sam nosio našu opremu, nisu nam dozvolili da sami nosimo našu opremu jer je kod njih takav običaj da gosti ne nose ništa. Bila je jedna veoma tužna osoba koja je morala da postavi binu. Bilo je veoma kul videti to i svirati tamo. Publika je veoma zahvalna. Uporedio bih ovo sa prvom turnejom po Balkanu 2007. , tada nije bilo uobičajeno da evropski ili američki metal bendovi dolaze i sećam se kada smo prvi put svirali u Beogradu, ljudi su potpuno poludeli jer nisu videli strani bend mnogo godina. Sećam se mnogo krvi po podu, i isto važi za Dubai, Aziju i Južnu Ameriku, ljudi su zahvalni što bend dolazi da svira i trudimo se da damo nešto za uzvrat. To važi za svako mesto na koje idemo, to je takođe i razlog zašto putujemo toliko, ne sviramo samo u Centralnoj Evropi, gde su nam koreni, želimo da putujemo, želimo da vidimo nešto drugo, želimo da sviramo u Africi, Južnoj Americi, svuda, Islandu, gde god možemo da odemo, gde se ne dešava toliko mnogo nastupa. To je moj cilj.

Na žalost, promene u postavi su česta pojava iz mnogo razloga. Kako si jedini originalni član benda Obscura, da li je teško menjati članove toliko često? 
Steffen: 
Veoma je teško. Imali smo mnogo promena u postavi prvih godina. Kada smo počeli bili smo tinejdžeri, tinejdžeri menjaju mišljenje svakih nekoliko meseci. Počinju da sviraju gitaru i osnuju bend a nekoliko meseci kasnije radije bi da surfuju ili kupuju lepu odeću devojkama, ko zna. Takođe, kada smo počeli i dostigli profesionalni nivo ljudi su morali da odluče: „da li želim da studiram, da li želim da se zaposlim ili želim da idem na turneje“. Pa je nekoliko članova napustilo bend iz tih razloga. Svi smo bili u ranim dvadesetim, u tim godinama svi traže svoj put, ili je to posao, ili zasnivanje porodice. Poslednjih godina postava je prilično stabilna. Snimili smo dva albuma za redom u istoj postavi i išli na mnogo turneja. Imali smo mnogo, mnogo nastupa ali nismo mogli da živimo od 100% toga, već samo 50% rekao bih. Dva momka nisu bila zadovoljna kako se stvari odvijaju. Ja ne želim da idem na turneju zato što moram, želim da sviram na turneji zato što volim bend i zato što ima smisla i ne prodajemo se, imamo iste ciljeve. Na primer, kada potpisuješ ugovor možeš da ideš lakšim putem i uradiš sve štoizdavačka kuća hoće, ili ideš svojim putem , kada dobijaš manje novca ali imaš potpunu slobodu da radiš ono što ti želiš da radiš. To je moj način. Uvek postoje različite perspektive kako da vodiš bend i kako da pišeš muziku. 2014. dva člana su imala drugačiju perspektivu kako da se vode stvari i kako da se piše muzika, u kom pravcu, pa su napistili bend i nastavili sa solo karijerama. To je u redu, odrasli smo, sada smo u tridesetim godinama. Da, starim! Naći nove članove je uvek teško jer moraš da tražiš dve stvari. Kao prvo da li odgovara u muzičkom smislu, da li osoba ima sposobnost da svira i piše muziku za ovaj bend, i drugo, mora da funkcioniše na ličnoj osnovi. Ako sviraš ovu vrstu muzike mnogo putuješ, u autobusu si trideset nastupa za redom i ako se ne slažeš sa nekom osobom to izaziva mnogo konflikata. Veoma je teško pronaći prave muzičare, nezavisno od toga u kom bendu sviraš.

Pa, kako ti se čini sadašnja postava? Da li se uklapaju u tvoju viziju benda Obscura?
Steffen: 
Veoma sam srećan što nam se pridružio Sebastian Lenser za bubnjevima. Veoma je profilisan i talentovan bubnjar koji je zapravo veći od našeg benda. Radio je mnogo TV serijala, na kulturnoj je sceni, profesionalni je perkusionista i bubnjar, radi ogromne nastupe koje se rasprodaju, u pozorištima i u domenu klasične muzike kao perkusionista drugih umetnika. Apsolutno je na profesionalnom nivou, i veoma je laka osoba i perfekcionista, tako da smo na istom nivou. Rafael Trujillo naš gitarista, je takođe ispravna odluka, veoma je talentovan gitarista, i veoma je mlad. Ima dosta iskustva, radio je nekoliko muzičkih TV emisija, svirao je na nastupima velikih rock i pop pevača u Centralnoj Evropi. Ima akademsku diplomu fusion i jazz gitare i primljen je na konzervatorijum u Amsterdamu gde uči jazz gitaru. Isto tako, super laka osoba i jedva čekam da krenem na turneju sa ovim momcima. Lako je. Svi su spremni i profesionalni , ali u isto vreme i skromni , opušteni momci. I zato je zanimljivo svirati u bendu.

Sebastian i Rafael, kao što si rekao, imaju jaku muzičku pozadinu, i mislim da su doneli nešto sasvim novo, dosta jazz elemenata koji se mogu čuti na albumu…
Steffen: 
Pre svega, obojica su apsolutni metalci. Sa jedne strane metalci a sa druge strane imaju akademsku pozadinu i duboko muzičko obrazovanje o teoriji, harmoniji, svemu. Imaju potpuno drugačiji pristup kako da na primer iznesu bitove i gruv. To mi se zaista dopada. Metalci su ali gledaju van okvira. I donose novine u bend ali ne napuštaju ono što jesmo. Uvek ćemo biti death metal bend, ali uticaji druge muzike, drugih žanrova nisu nešto loše. Mislim da može da se kombinuje veoma dobro. Seti se albuma „Human“ benda Death,  Schuldiner Paul Masvidal su tada bili totalni džezeri. Metalci, ali u isto vreme i džezeri, što čini ovaj ceo album drugačijim od svih ostalih. Ali mislim da dobro funkcioniše.

Bivši gitarista Tom Geldschläger je učestvovao na albumu, zar ne? Ali više nije u bendu.
Steffen: 
To je tačno. Razišli smo se sa njim tokom snimanja, tako da je album zapravo završen sa tri člana. Snimio je par lead-ova, napisao pola pesama, napisao je svoje lead-ove ali nije bilo moguće raditi sa njim u studiju. On je iz Berlina, što je 600km udaljeno od mesta gde sam ja i od kako se pridružio bendu nikada nismo imali probu, nismo svirali uživo zajedno, nikada ništa nismo radili zajedno osim što smo se tri puta sastali da aranžiramo album i tada smo shvatili da to ne funkcioniše, na ličnom nivou. To sam spomenuo ranije, ako ne funkcioniše na ličnom nivou teško je opstati kao bend. Ali u studiju smo shvatili da ne funkcioniše ni što se tiče nastupa i na inženjerskom nivou, ni na čemu sa njim nismo mogli da radimo. Tada sam ga nazvao i razišli smo se. Za mene, zapravo je više gostujući muzičar , pošt nikad nismo svirali, nikada nismo vežbali, nikada nismo uradili ništa zajedno, svirao je svoje lead-ove i to je to.

Na albumu „Akróasis“ imate pesmu koja traje 15 minuta. To je svakako nešto neočekivano, to je najduža pesma koju ste ikada napisali…
Steffen: Da, to je tačno. Na ranijim albumima imali smo duge pesme na kraju. To je zapravo ponavljanje od prvog albuma, sa demoa iz 2003. i albuma „Retribution“, već smo radili sa žičanim instrumentima kao što je violončelo . Mislio sam da bi bilo lepo da to vratimo. Unajmili smo aranžera iz Berlina da aranžira čitav žičani ansambl i unajmili smo muzičare iz Berlinske Filharmonije da snimimo ovo. Ovo nisu klavijature, plug-in-ovi, ili slično. Stvarno je, prirodno. Opet ona organska produkcija. Cela pesma je zapravo spojler za sledeći album. Imamo četiri konceptualna albuma, koji počinju sa „Cosmogenesis“,„Omnivium“ „Akróasis“ a četvrti album je zapravo kraj svih stvari. Počinje sa „Cosmogenesis“, stvaranjem kosmosa i postojanjem, preko „Omnivium“ koji je manje-više evolucionarni deo dok „Akróasis“ predstavlja svesnost, psihološka i filozofska perspektiva, a sledeći album je potpuno neoklasični rekvijem. A „Weltseele“ je spojler za to. Radimo sa žičanim instrumentima, horovima. Pokušao sam da povežem sve ove albume i vizuelno, bojama, muzikom i tekstovima.

Zvuči veoma zanimljivo, pa moram da pitam kad možemo da očekujemo poslednji deo?
Steffen: 
To je dobro pitanje. Nikada nisam mislio da će trebati pet godina da napišemo novi album. Ko zna. Mislim, već smo počeli da razmenjujemo ideje i tekstove, i nadam se da ćemo napisati prvu muziku ove godine. Ali kada ćemo ući u studio ponovo, ne znam, da budem iskren, i ne želim da obećam nešto što ne mogu da ispunim.

Nadam se da će vam trebati manje od pet godina…
Steffen: 
Mislim, da. Ideje naviru sada. I dalje imamo sedam pesama koje su nam ostale od albuma „Akróasis“, to je dosta muzike. Za album „Akróasis“ prvi put smo imali 15 pesama na kojima smo radili ali smo smanjili na osam pesama, finalizirali smo i završili svaki detalj ali i dalje imamo sedam demo pesama u rezervi, videćemo da li je nešto odgovara za sledeći album , biće malo brže od pet godina.

Pored benda Obscura, osnivač si još jednog benda, black metal benda. Ima drugačiji stil, pa kako uspevaš da vodiš dva različita benda, da li je teško ili je to za tebe prirodna stvar?
Steffen: 
Više je prirodna stvar. Obscura mi je apsolutni prioritet, tako zarađujem za život a Thulcandra je bend u kojem volim da sviram jer imam bliskih prijatelja koji sviraju u tom bendu i to je isto muzika koju volim. Kada uporediš bendove, to je potpuno drugačija muzika, to je tačno, ali ja kao muzičar volim da pišem albume za bend Thulcandra ali i za bend Obscura u isto vreme. Glavna razlika kod benda Thulcandra je ta što tri člana imaju regularne dnevne poslove  pa ne možemo toliko da sviramo, radije sviramo festivale, koncerte ili mini turneje za koje mislimo da imaju smisla i znamo da ćemo se dobro provesti. Na primer, prvu Evropsku turneju imali smo u martu  a poslednji put kada smo bili na turneji sa ovim bendom bilo je 2011., a sada sviramo turneju od 11 dana sa bendovima Secrets Of The Moon Dødheimsgard jer mislimo da je kul, fini ljudi, većinu ih znamo i biće sjajna tura. Sa druge strane bend je prilično uspešan ako se uzme u obzir koliko smo malo na turnejama i koliko malo sviramo. Svaki novi album se prodaje sve više što nije često u današnje vreme, jer se industrija raspada, ljudi kupuju sve manje i manje albume ali izgleda da smo sa ovom muzikom potrfili nišu i lojalna baza fanova kupuje diskove i vinile i veoma sam zahvalan zbog toga. Ne možemo da zaradimo nijedan cent da potrošimo ali nije nas briga, jednostavno radimo ono što volimo da radimo, sviramo muziku koja nam se sviđa, uz koju smo odrasli. Slušao sam prve metal albume sredinom devedesetih, tech death metal bendove sa početka devedesetih ali i bendove DissectionEmperor, Sacramentum. Ako slušaš prvi demo benda Obscura videćeš da postoje oba stila a kasnije su se razdvojili na bendove Obscura Thulcandra. Jedini razlog zašto Thulcandra postoji je taj što posle prvog demoa benda Obscura odlučili smo da nađemo sopstveni put i odlučimo se za jedan stil a ne da ih mešamo. 2003. osnovali smo bend Thulcandra i sačuvali švedski old school black metal a death i technical sačuvali za bend Obscura.

Spomenuo si muzičku industriju, kako vidiš, ili gde vidiš budućnost muzike u globalu?
Steffen: 
To je dobro pitanje. U poslednjih deset godina, rekao bih, ima mužičara koji mogu da žive od svoje muzike ali fokus se menja od pravljenja kvalitetne muzike ka sviranju uživo. Neki bendovi izdaju albume na svake dve godine samo da bi imali izgovor za turneju i to je nešto što mi se uopšte ne sviđa. Život se menja, svakih nekoliko meseci, svakih nekoliko godina, i tehnologija napreduje i ako nađemo način da povratimo muzičku vrednost mislim da će se sve ponovo pokrenuti. Uvek postoji za i protiv ovoga. Sada svi mogu da prave muziku i snimaju albume kod kuće za mnogo manje para i i snime i urade produkciju albuma na amaterskom nivou samo ako zna nešto malo o muzici i pogotovo inženjeringu. Sa druge strane čak i veliki umetnici koji ulažu puno novca u prdukciju moraju nekako to da povrate a danas, sa servisima iTunes, Spotify, Deezer i ostale streaming platforme, ne plaćaju ništa umetnicima. Zapravo tvoja muzika je samo promocija za koncerte i to je veoma tužno, po mom mišljenju. Stvari se naglo menjaju, samo treba da ostaneš veran sebi da bi preživeo, uvek postoji način da praviš muziku koju voliš a da se ne prodaš. Još uvek ima umetnika koji rade baš ono što žele da rade i nije ih briga da li će postati bogati ili će imati samo da plate kiriju, nije bitno. Mislim da fanovi to vide. Nekada fanovi su podržavali umetnike kupujući njihove kasete, vinile i diskove a danas fanovi koji žele da podrže umetnike idu na koncerte i kupuju majice, diskove tamo, i dalje postoji, i dalje je biznis, ali ko zna šta ćće se dogoditi za 10 ili 20 godina. Može da se promeni opet. Ako se ne prodaš, mislim da je sve dobro. Uvek postoji način da se preživi posebno kad je dobra muzika u pitanju.

 Slažem se sa tobom. Pitanje koje moram da postavim, a odnosi se na ovo, za samo nekoliko nedelja napustile su nas dve muzičke legende, Lemmy Kilmister i David Bowie, da li misliš da nove generacije muzičara imaju potencijal da stvore buduće rock i metal legende koje će inspirisati naredne generacije?
Steffen: 
Teško pitanje. Njih dvojica su odrastali u sasvim drugačijem vremenu, pravili drugačiju muziku, i imali drugo za i protiv. Biznis nije bio mnogo bolji tada, samo je bio drugačiji. Svi veličaju sedamdesete, osamdesete, devedesete kada su u pitanju Lemmy i David Bowie ali čak i tada bilo je ajkula u poslu, svi su zavrnutu od starne menadžera. Muzička scena je danas malo brža, iz moje perspektive, trendovi dolaze i odlaze, ljudi kao što su Lemmy i David Bowie, radili su ono što su želeli da rade, uvek su nalazili dogovor za ploču ili ugovor na osnovu svog imena. Mislim da ima potencijala u nekim bendovima da sazreju. Svi govore, tu su Guns ‘n’ Roses najveći bend ikada i niko nikada više neće biti toliko veliki, ali ako pogledaš umetnike kao što je Adele, jeste pop muzika ali ona prodaje više ploča nego bilo ko drugi trenutno. Sve zavisi od toga šta društvo želi da sluša i kako žele da podrže umetnike koje vole. Mislim da ako postoji umetnik koji ima šansu da radi ono što hoće duže vreme, uvek postoji mogućnost da se stvori nova legenda, da tako kažem. Nije sve izgubljeno.

Nadam se i zaista želim da verujem da je tako. I za kraj, planovi benda Obscura za ovu godinu?
Steffen: 
U 2016. godini sviraćemo nekoliko festivala, radimo na još turneja pored ove sa Death DTA. Takođe, konačno idemo u Južnu Ameriku, Australiju, Japan. Veoma posebna stvar na kojoj trenutno radimo je live DVD i dokumentarac o bendu. Dobio sam snimke sa svih turneja čak i onih sa početka iz 2003. sa prve svirke, prilično je bezveze, videćeš i sama, ali veoma smešno u isto vreme. Na ovome trenutno radimo. Pored toga, snimamo još spotova, veoma sam zainteresovan za ovo, to je zapravo moj posao, i još će toga biti. Nije dosadno i uvek ima nešto novo da se postigne.

Dodaj komentar

Ostavite komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.