Prije tjedan dana, kolega s drugog muzičkog portala koji je napravio odličnu recenziju Urbanovog koncerta napisao je kako bi predgrupe trebalo ukinuti, s obzirom na to da ljudi obraćaju možda 5% pažnje na njih. No, da je jučer kojim slučajem bio u Tvornici dok su prije Siddharte svirale Seven Mouldy Figs, vjerojatno bi sam sebi skočio u usta. Riječ je o mladom bendu, osnovanom 2012., koji se sastoji od tri djevojke. Iako su i one poput benda vrlo mlade, pozornicom i publikom vladale su kao da izvode već dugi niz godina. Dvije Laure i jedna Lucija tako su više od pola sata zagrijavale publiku svojim najvećim hitovima, a frontmanicu Luciju, koja bi u svojim pjesmama mogla pokazati i više glasa jer se čuje da ga ima, je bubnjarka Laura povremeno pratila na bekovima. Publika je cure ispratila zasluženim pljeskom, i u 22:15, s malim zakašnjenjem, bilo je vrijeme da na pozornicu izađe bend kojeg su svi čekali.

Seven Mouldy Figslive uživo u Zagrebu 2015. godine, photo Saša Jungić
Iako je Siddharta nastupala u Velikom pogonu Tvornice, organizatori nisu očekivali da će napuniti cijelu dvoranu pa su pregradili sjedeći dio kako bi se što više ljudi skupilo naprijed. I taj prostor bio je čisto dovoljan da publici bude relativno komotno, a da Siddharta ne izvodi pred polupraznom Tvornicom. Nekad to ne bi brinulo ni organizatore ni Siddhartu, koja je prije nekoliko godina uživala puno veću popularnost nego danas i s lakoćom napunila puno veće dvorane nego ovu, no manje publike nije spriječilo Slovence da naprave vrhunski koncert. Zanimljivo mi bilo je uspoređivati njih i Urbana, kojeg sam prošli tjedan iskritizirala nakon njegovog koncerta. Korijen njihovog žanra je rock, iako su po meni i Siddharta i Urban relativno daleko od njega, i bez obzira na to što se njihova muzika dosta razlikuje, oboje imaju tu mračnu notu zbog koje se prije odlaska na koncert, ako naravno nisi obožavatelj, pitaš hoće li ti na koncertu biti monotono i dosadno. No dok je kod Urbana, bez obzira na ogromnu energiju koju su on i bend širili tijekom svog nastupa, to stvarno nažalost bio slučaj, Siddharta je odlično posložila svoj repertoar kako bi se na koncertu jednako zabavili oni koji ih slušaju godinama i oni koji su se igrom slučaja našli na njihovom jučerašnjem nastupu.

Siddharta uživo u Zagrebu 2015. godine, photo Saša Jungić
Koncert je počeo snažno. Nakon rapsodije elektronske glazbe i reflektora koji su prije samog izlaska Siddhartena pozornicu zagrijavali publiku (efektan početak koji nije bio prisutan na njihovim prijašnjim nastupima u Zagrebu), Siddharta je koncert započela svojim najvećim hitovima i najsnažnijim pjesmama. Tako su u prvom krugu izveli “Apokalipsu“, “ B Mashinu“, “ Bonsai“ te pjesmu koja se vrtila i na našim televizijama i koju su morali znati svi u dvorani, “Napoj“. Ako ste mislili da se i u jednom trenu pojavila neka jezična barijera između Siddharte i publike, prevarili ste se. Tomi Meglič rasturao je na hrvatskom jednako kao što je hrvatska publika zdušno pjevala na slovenskom. A koliko se Zagreb i Siddharta vole, najbolje je pokazalo i to što je frontman Tomi publiku tijekom cijelog nastupa nazivao prijateljima. Tempo se malo umirio pjesmom “Rave“, no nastavio snažno već na sljedećoj, vrlo zabavnoj i malo drugačijoj pjesmi, “Brezokoff“. Na “Pot V X“ Meglič je nakratko ostavio gitaru i posvetio se samo pjevanju. Iako odlično izvodi Siddhartin repertoar, bilo je teško ne primjetiti da su njegove glasovne mogućnosti puno iznad toga što izvodi njegov bend. Povremeno je zvučao poput opernog pjevača, jednako se snalazi na dubokim i nižim lagama, no šteta što njegove pjesme ne dopuštaju da više pusti glas za koji vjerujem da se proteže na nekoliko oktava. Sa mnom se vjerojatno složila i jedna obožavateljica koja je Megliča za njegov performans odlučila nagraditi i s grudnjakom, koji je on potom držao u ruci dok je izvodio sljedeće pjesme.

Siddharta uživo u Zagrebu 2015. godine, photo Saša Jungić
Pjesma “Samo edini“ nagovjestila je konačno smirivanje tempa na koncertu, a malo drugačiji aranžman gdje je piano imao nešto dulju uvodnu solažu omogućio je Megliču da nakratko i izađe u backstage na zasluženi odmor. Naravno, vrlo brzo se vratio uz veliki pljesak publike. Zaredale su se nešto mirnije pjesme, od kojih se jedna posebno istaknula malo drugačijim, relativno veselim tonom; “Na Soncu“. No Siddharta se vrlo brzo vratila svom luđačkom tempu i mračnom ugođaju pjesmom “Ring“.

Siddharta uživo u Zagrebu 2015. godine, photo Saša Jungić
Nakon još nekoliko energičnih pjesmi, koncert je došao skoro do kraja. Ostao je još bis tijekom kojeg su izveli pjesme “Platina“, “Klinik“, “Orion Lady“ i “Vojna idej“. Na samom kraju inače besprijekornog koncerta dogodio se tehnički problem zbog kojeg je Jani Hace nažalost ostao bez gitare koju je do kraja koncerta pokušavao popraviti, i Siddharta je koncert ipak zatvorila s drugom (popravljenom) gitarom. Iako je publika zahtjevala pjesmu “Japan“ u pauzama između pjesama, bend joj nije uslišao tu želju. Na kraju je ipak publika pjesmom ispratila bend jer je jedna obožavateljica dala do znanja da je Megliču rođendan pa je Tvornica složno zapjevala Sretan rođendan. S obzirom na to da su ih nakon dobra dva sata svirke jedva pustili s pozornice, teško je ne zaključiti da je Megliču to sigurno bio i jedan od najdražih.