Slično kao i za Slayer, donekle i Amorphis, načitali smo se i naslušali „to nije isti bend“ priča i za Brazilce. Te SEPULTURA ne postoji bez braće Cavalera, te trebalo bi da nastupaju pod drugim imenom, te to je Sepulturacover bend, te setlista će biti jadna, odnosno sastavljena mahom od novijih stvari… Drugim rečima, kao i po mnogim drugim pitanjima, živimo u prošlosti, prosto zatucani nekim oblikom mržnje, odlučno odbijajući da osetimo sadašnjost i, ne daj bože, konačno shvatimo da su sadašnjost i budućnost zanimljivije no prošlost.
Upravo iz pomenutih razloga, ali i zbog opšte besparice i nekoliko jakih metal i rock koncerata u junu, sala Amerikana ne da nije bila ispunjena, nego bih se usudio napisati da je malo falilo da bude avetinjski prazna. Veliki prostor – malo ljudi. Gora kombinacija za koncerte ne postoji. No, Brazilci izađoše na binu, napraviše fenomenalnu atmosferu, pokazaše svima kolike su face i otprašiše opaku setlistu!
Realno, dobili smo i više nego što smo očekivali. Videli smo Andreas-a Kisser-a koji je, iako nije originalni član, ko zna koji put po redu dokazao da ima pravo da gura ovaj bend kao Sepulturu, videli smo Paulo Jr.-a, jedinog originalnog člana što zapravo najbolje govori koliko je bitno bilo doći na koncert, videli smo Eloy-a, zbilja fantastičnog bubnjara pred kojim je tek svetla budućnost, videli smo gospodina Green-a, koji još od 1998. ima tu nezahvalnu ulogu da konstantno nešto dokazuje imbecilima… A čuli smo odličan bend, uigran tj. usviran do bola, zadivljujuće profesionalan u nastupu, ali i opušten u komunikaciji sa fanovima. Videli smo i čuli velikane metal zvuka, iako im mnogi tu titulu osporavaju iz gore navedenih razloga.
Album „The Mediator…“ uopšte nije loš, iako će mnogi reći da je njesra a da ga nisu ni pošteno preslušali. Da je dobar mogli smo se uveriti i u Domu omladine. Pesme „The Vatican“, „Manipulation of Tragedy“ i „Impending Doom“ još bolje zvuče uživo nego na disku, ploči ili kompu – iskonska snaga, ubitačan pristup i zdrav stav „radimo ono što želimo“ ispunili su dosta svež vazduh u sali, dok su se razbijački ritmovi, rifovi i prepoznatljiv groove odbijali od zidove i mešali sa usklicima, za ovakav bend, malobrojnih fanova.
Zanimljivo je bilo videti i da su prisutni uglavnom bili stariji, da nije bilo toliko klinaca, iako je nekako logično da ti mlađi čine najveći deo publike. Možda je zato i setlista bila drugačija u odnosu na očekivanu. Sepultura danas jeste nešto sasvim drugo, ne nužno lošija, ali sa iskrenom radošću je opalila rafalima kao što su „Arise“, „Propaganda“, „Territory“, „Refuse/Resist“, „Inner Self“ i pogotovo „Dead Embryonic Cells“. Upravo pre „Inner Self“, Andreas je odsvirao neku vrstu medley-a sastavljen od svojih starih rifova, pa je i na taj način pokazao odakle dolazi. Prosto je glupo tom čoveku nešto spočitavati, nakon svega što je stvorio, pružio i uradio, ali imbecilnost ljudi mu dođe kao neka nuspojava tzv. demokratije.
Iako je kraj bio predvidiv, opet je bio odličan. Očekivani bis doneo nam je „Roots“ bisere „Ratamahatta“ i „Roots Bloody Roots“, kao i svežiju moć u vidu „Trauma of War“. Tokom celog koncerta sevale su šutke, ljudi su skakali, prosto uživali. Isto se može reći i za bend – sigurno nisu bili zadovoljni brojem posetilaca, ali su očigledno umeli da nagrade one prave fanove koji su došli da ih vide i čuju. Čak su i brazilski fudbaleri bili blagonakloni prema našoj reprezentaciji, pa je odavno jako prijateljstvo na relaciji Srbija – Brazil sada još snažnije.
Na kraju, neki iole zdravorazumski zaključak nije moguće izvući. Poseta za ovakav bend je bila sramotno mala, a da pritom prst ne možemo upreti ni u fanove, ni u organizatore. Ljudi nemaju para, a tokom juna imamo Iron Maiden, Srpski Metal Festival, Queens Of The Stone Age, Billy Idol-a i gomilu „malih“ koncerata… Mnogi su rekli da je cena karte bila preskupa, ali razmislimo da li je to realna ocena – četiri grupe, plus moćni Brazilci – kao da je reč o festivalu, gde headliner ima normalan, a ne festivalski set. Bilo kako bilo, provod je bio odličan, a oni koji su „bojkotovali“ napravili su veliku grešku. Sepultura je i dalje velika, Sepultura i dalje razbija.
[…] Bend je poslednji put nastupao u Srbiji u Beogradu 3. juna 2014. godine u Domu omladine Beograda. Fotografije možete pogledati ovde, dok izveštaj sa tog koncerta možete pročitati ovde. […]