Verujem da najveći broj vas nema pojma kakav je osećaj biti zagoreo za kvalitetnim muzičkim sadržajima. I nemoj da mi je neko rekao „kmeeee, bendovi zaobilaze moj grad, nisam čuo dobru svirku već mesec dana“. Ne. Molim vas, nemojte.
Živim u Kini (Nanningu, Guangxi) već pet meseci i do sada sam jedva uspeo da čujem jedan i po dobar bend. Sedim ispred laptopa i pokušavam da opišem muziku koju svakodnevno slušam u supermarketima, taksijima i barovima, ali jedino što mi pada na pamet je misao: „Bajone je grindcore, Plavi Orkestar je skandinavski black metal“.
Interesting Tavern je jedino mesto u gradu od šest i po miliona stanovnika u kome gostuju bolji i poznatiji bendovi sa nezavisne muzičke scene. Posećenost kluba, naročito ovakvih svirki, nije velika (do 40 ljudi) možda i zbog toga što cene karata i pića nisu baš svima pristupačne. E, ako niste živeli na nekom takvom mestu, niste spoznali tu muzičku zagorelost.
Pekinški bend SCAR CONSTITUTION nastao je 2000. godine. Kako navodi portal Beijing Today, bend naginje indie metalu. Mada, iz onoga što se moglo čuti na nastupu moj lični zaključak je da oni, kao i ostali kineski bendovi i izvodjači koje sam do sada čuo, nemaju profilisan pravac ili bolje rečeno umeju da pomešaju babe i žabe.
Utisak koji sam stekao o kineskim bendovima je pre svega da ulažu ogromnu energiju na bini, scenski nastup im je doveden do savršenstva, ne prestaju da skaču i, što je za očekivati od Kineza, jako su kvalitetni muzičari kada je tehnički deo svirke u pitanju.
Bend zvuči sirovo i energično, vokal ima odličan growl, ali je tanak na clean deonicama. Bubnjar je vrlo tačan i svira jednostavno, baš koliko treba. Gitare nisu komplikovane, imaju dobar groove, bolje rečeno muda. Basista puni prostor kako zvukom, tako i neobičnom pojavom.
Bend je bio izuzetno glasan za kineske standarde, čak tri puta se gasila mikseta. Btw, jedini tonac u celom Nanningu koji zapravo ume da namesti zvuk radi u ovom klubu, ostali jednostavno nisu tonci. Inače, svirke u Nanningu traju vrlo kratko, između 40 i 70 minuta i počinju između 20 i 21h. Ova je sa tri pauze trajala oko sat vremena, dovoljno za dva mala piva.
Šta reći o publici? Ludilo. Četiri headbangera i dvoje koji se klate. Ostali jedu roštilj, voće uz pivo ili nešto drugo sa menija. Ovde ne postoji klub, kafe ili bar koji ne služi i hranu. Sve u svemu nije bilo loše. Po ovdašnjim standardima nikada fenomenalnija od dve svirke na kojima sam bio.
Pisao i fotkao Miloš Krstić