U jeku Olimpijskih igara donosimo vam intervju sa jednim atraktivnim brazilskim sastavom. Doduše, oni ne dolaze iz Rija, niti sviraju brazilsku muziku, ali kreativnost i velika muzikalnost koju svi Brazilci nekako prirodno imaju u sebi ipak nas približava bogatom brazilskom duhu. Sastav São Paulo Ska Jazz već osam godina uspešno predvodi basista i kompozitor Marcelo Calderazzo, i pre nekoliko meseci su krunisali svoj rad drugim studijskim albumom „Gringo“. Upravo je Marcelo bio naš sagovornik o mnogim temama koje se tiču ovog benda.
Možeš li nam dati kratak uvod o vašem bendu i reći nam nešto o vašim počecima, kada i kako ste započeli sa radom?
Marcelo: SAO PAULO SKA JAZZ je formiran 2008. godine, kada sam osetio potrebu da osnujem bend koji neće ići istim putem kao većina instrumentalnih bendova u Brazilu koji eksperimentišu sa fuzijom jazz i tradicionalnih brazilskih ritmova, kao što su samba, bossa-nova i baião. Želeo sam nešto novo što bi mi omogućilo da muziku doživim na novi način i ska se tu pojavio kao nešto novo i izazovno. Odlučio sam da pozovem iskusne muzičare koji su spremni da prihvate ideju o ovakvoj muzici i ubrzo smo ušli u studio i snimili prvi album.
Šta je tako specifično u vezi sa ska-jazz fuzijom što vas je navelo da izaberete taj stil muzike?
Marcelo: Ska me je izuzetno inspirisao kao kompozitora, a jazz oduvek muzičarima daje slobodu i kreativnost. Ako pogledamo evoluciju jamajčanskog i američkog stila, možemo videti veliku sličnost – usklik protiv segregacije koja ih je unesrećivala. Uspeti transformisati muziku u najsnažniju manifestaciju radosti i pozitivnosti je glavni razlog zbog kojeg smo odabrali ovaj stil.
Koliko su na vas uticali drugi ska-jazz sastavi kao što je New York Ska-Jazz Ensamble koji je pokrenuo čitavu ska-jazz ludnicu ili The Skatalites koji to nisu zvali ska-jazz, ali su definitivno uticali na formiranje tog stila?
Marcelo: Pre nego što smo snimili svoj prvi disk i započeli sa nastupima nismo slušali puno drugih bendova kako bismo zadržali originalnost. Čuo sam za NYSJE, ali nisam zapravo slušao njihovu muziku. Nakon prvih snimaka i odsviranih koncerata počeli smo da istražujemo i otkrili da nam se putevi ukrštaju sa nekoliko bendova kao što su pomenuti NYSJE, Tokyo Ska Paradise Orchestra, Skatalites, Roterdam Ska Jazz Foundation, Jamaica All Stars i drugi. Izuzetno se divimo sastavu Skatalites, jer su oni mnogo doprineli ska muzici tako što su širili tu muziku po celom svetu jako dugo vremena, i mi smo imali čast da ugostima dva njihova muzičara (Ken Stewart – klavijature i Zem Audu – saksofon) na našem novom albumu
Koji su najveći izazovi prilikom sviranja i stvaranja ska-jazz muzike, pre svega kada se radi o čisto instrumentalnoj svirci?
Marcelo: Najveći izazov je preneti poruku svetu koristeći samo metalne predmete kao “glasove”. Verujemo da naša muzika može da dotakne srca ljudi, kao što smo to već i videli u prethodnih šest godina aktivnosti u Brazilu. Muzika koju mi pravimo nema nacionalnost, nema jezik, nema granica. Ona se obraća svima, bilo gde na planeti se nalazili.
Reggae je izuzetno popularan u Brazilu, najbolji su primeri vaša obrada legendarne pesme “Three Little Birds”, ogroman broj brazilskih reggae bendova, kao i uticaj reggae muzike na tradicionalnu sambu koji je uticao na formiranje novog žanra poznatog kao samba-reggae. Ali, kada pričamo o ska stilu nisam siguran koliko je zaista popularn kod vas. Šta nam možeš reći o tome?
Marcelo: Reggae jeste veoma popularan u Brazilu, imamo mnogo odličnih bendova ovde, ali ska zapravo nije dopreo do većine brazilske publike. Postoji nekoliko popularnijih ska bendova, neki reggae festivali ostavljaju više mesta ska zvuku, pa i neke koncertne hale počinju da pridavaju veću pažnju ovom stilu. U Brazilu imamo izdavačku kuću, Radiola Records, koja svojom aktivnošću sve više promoviše ska ritam i edukuje publiku već neko vreme. Stići ćemo do cilja!
Da li biste voleli da se zadržite u Brazilu i popularizujete ska, ili biste već započeli sa probijanjem u stranim zemljama i delovima sveta gde je ska svakako popularan, kao što su Meksiko, Japan, Britanija, istočna Evropa…?
Marcelo: Naravno, naš cilj je da dopremo što dalje. U kontaktu smo sa nekoliko zemalja putem radio stanica, festivala, producenata, izdavačkih kuća. Imamo puno fanova u Meksiko, Americi i Evropi i nadamo se da ćemo uskoro započeti da sviramo po svetu.
Nakon sedam godina izbacili ste novi studijski album. Koliko ste zadovoljni sa izdanjem?
Marcelo: Veoma smo zadovoljni prijemom albuma u Brazilu, ali i van njega. Na ovom albumu smo pokazali našu glavnu snagu, originalne pesme i nekoliko obrada svetskih klasika, kao što su pomenuta “Three Little Birds” (Bob Marley) i “Adios Nonino” (Astor Pazzola).
Po čemu se ovaj album razlikuje od prvog izdanja?
Marcelo: Na prvom izdanju su skoro sve kompozicije bile autorske, osim klasika “Samba de Uma Nota So” (Tom Jobim), i ska smo kombinovali sa mnogo više uticaja kao što su salsa, bossa-nova, jazz, funk i frevo. Nakon pet godina turneja i svirki, bend je postao znatno zreliji pa smo odlučili da na ovom albumu prikažemo kako je naša početna ideja evoluirala, što je značilo uključivanje više verzija kompozicija drugih autora i dalje istraživanje ska stila.
Koje značenje se krije iza imena albuma “Gringo” (stranac)?
Marcelo: Naša je muzika je originalno nastala u stranoj zemlji, pa je i naslov albuma u skladu sa tim. U Brazilu sve što dolazi iz inostranstva je “strano” i mi razumamo da smo mi stranci u određenom smislu i u našoj zemlji, ali i kada odemo van Brazila.
Kakvi su planovi za naredni period i šta možemo očekivati od vas u bliskoj budućnosti (možda neke svirke u Evropi)?
Marcelo: Planiramo da dobro ispromovišemo upravo objavljeni album po čitavom Brazilu. Već razmišljamo o novom izdanju i kontaktiramo određene zemlje u vezi sa našom prvom internacionalnom turnejom. Želeli bismo da se zahvalimo na ovom intervjuu i prilici da predstavimo našu muziku u Srbiji, i bili bismo počastvovani da lično donesemo našu muziku u vašu zemlju!
[…] SAO PAULO SKA JAZZ – „Muzika bez nacionalnosti, jezika i granica“ […]