Majstori švedskog melodic/progressive metala vladaju ovom scenom već više od 20 godina. Nakon kratke pauze, Henrik Danhage i Jonas Ekdahl se vraćaju u bend najavljujući novo poglavlje albumom „Hymns For The Broken“. Ovaj album je bendu ucrtao novi put. U fanovima omiljenoj postavi bend je počeo sa radom na novom albumu, a o njemu i budućim planovima popričali smo sa klavijaturistom ovog sastava, Rikard Zander-om.
Da počnemo sa tvojim solo materijalom. Novi album je izašao 11. marta. Možeš li nam reći nešto više o njemu, kako si se odlučio za solo album? Kako je tekao proces snimanja?
Rikard: Pa, razmišljao sam o ovome veoma dugo. Bio je to moj san, da snimim solo album. Imao sam ideje za pesme već dugo vremena ali nikada nisam imao vremena, nisam znao kako da ih završim i kako da ih snimim. Tek nedavno sam došao do prave opreme i mogao sam da snimim većinu njih kući. Nisam morao da idem u skup studio da bih to uradio. Imao sam prijatelje koji su mogli da mi pomognu i sviraju instrumente koje ja ne umem da sviram. Sada je bilo pravo vreme da to uradim. Imali smo pauzu sa bendom EVERGREY pa sam mogao da pronađem vremena za ovo. Veoma sam srećan što sam to konačno i uradio.
Stigle su i prve recenzije. Da li si zadovoljan odgovorom do sada?
Rikard: Da, apsolutno. Bio sam prilično nervozan zato što je mnogo drugačije od Evergrey-a. Bio sam nervozan jer sam mislio da će ljudi biti razočarani, da će želeti da čuju Evergrey muziku. Ali, neke pesme koje sam napisao i ideje imao sam još pre nego što sam se pridružio Evergrey-u i nisam nameravao da bude metal album. To su samo pesme koje sam pisao na akustičnoj gitari a ja čak i ne sviram akustičnu gitaru, pa je čudno. Sve pesme, osim jedne sam napisao na akustičnoj gitari. Nisam znao šta da očekujem, ali, naravno oduševljen sam time što se ljudima svideo i veoma je kul što se Evergrey fanovima sviđa jer je veoma drugačije od onoga što radim sa bendom.
Ali ipak nije baš toliko drugačije, klavirski delovi su vrlo slični…
Rikard: Da, to je tačno, Ima jedna, zapravo samo jednu pesmu sam napisao na klaviru, i pretpostavljam da pomalo zvuči kao Evergrey.
Kao što si i sam rekao, uopšte nije metal. U osnovi je rock ali ima i pop elemenata. Da li slušaš pop muziku?
Rikard: Da, naravno. Slušam skoro sve tipove muzike. Odrastao sam uglavnom uz metal, slušao sam novi talas britanske heavy metal scene kao što su bendovi Judas Priest, Iron Maiden i nemačke bendove poput Scorpions-a, bendove 80-tih. Ali imao sam i period kada sam slušao mekšu muziku, kantautore, najviše tokom perioda mog života kada sam pisao pesme za solo album. Onda sam počeo da sviram u Evergrey-u i vratio se metalu ponovo. Ali uvek sam imao te ideje i želeo nešto da uradim sa njima. Drago mi je što konačno jesam.
Posle skoro decenije pevanja pratećih vokala, da li ti je bilo čudno da budeš glavni pevač?
Rikard: Pevao sam i snimao neke stvari sam duže vremena, ali ovo je prvi put da sam to izdao. Nisam dobar pevač kao Tom.
Samo imate drugačije stilove, ali je to daleko od lošeg…
Rikard: Da, drugačiji je stil, ali moraš da prihvatiš da pevaš. Nežnije je. To je ono što izlazi kada otvorim usta i moram to da prihvatim, Mada bih voleo da zvučim kao Rob Halford. Ali tako je kako je.
Pored solo rada i benda Evergrey, da li imaš neki sporedni projekat trenutno?Koja ti je omiljena pesma sa solo albuma? Koju je bilo najteže napisati i snimiti?
Rikard: Mislim prva pesma, naslovna. Imao sam tu prvu frazu „I Can Do Without Love“ ali nisam znao kako da nastavim, trebalo mi je mnogo vremena da shvatim da će biti ista tokom cele pesme. Bilo je teško shvatiti. Obično pesma ima nekoliko različitih delova ali ova je imala samo jedan deo. Zamalo je nisam izbacio jer nisam znao kako da je završim. Nju je baš bilo teško napraviti. Iako zvuči veoma jednostavno.
Pored solo albuma i benda Evergrey, da li imaš nekih drugih projekata u kojima učestvuješ trenutno?
Rikard: Ne trenutno. Bili smo veoma zauzeti oko izdavanja solo stvari i vredno radimo na novom Evergrey materijalu, tako da je to sve što radim sada.
2014. godine u bend su se vratili Jonas i Henrik i izdali ste „Hymns For The Broken“. Ovo je bio sjajan album i sjajna energija u bendu. Činilo se kao nova era za Evergrey…
Rikard: To je tačno. Bilo je jako teško kada su momci otišli ali smo nekako uspeli da nađemo nove članove. Ali smo onda opet imali isti problem kada je Hannes otišao, bilo je teško nastaviti, tako da smo jako srećni što su Jonas i Henrik želeli da se vrate. Da se nisu vratili mislim da Evergrey više ne bi postojao. Jako je lepo što su opet tu. Dobro funkcioniše sve sada, nadam se da ćemo se držati zajedno i u budućnosti.
Da li misliš da je ta kratka pauza koju ste napravili jedni od drugih bila od koristi bendu, da postavite nove ciljeve?
Rikard: Da, apsolutno, mislim da je to bilo dobro za bend. Bilo je neophodno da napravimo tu pauzu. Tako da si potpuno u pravu.
„Hymns For The Broken“ je izdat preko AFM Records i odradili su dobar posao kada je u pitanju promocija ploče u pitanju, i pretpostavljam da će izdati i sledeći. Koliko je ta promocija bila važna za bend?
Rikard: Tako je. Veoma je važno ali mislim da se album u velikoj meri sam promovisao jer se ljudima odmah svideo i počeli su da pričaju o njemu. Ako izbaciš dobru muziku to je najvažnija stvar. Ne možeš promovisati lošu muziku. Ako smo uradili dobar posao onda mislim da smo je sami ispromovisali na najbolji način. Bar ja tako mislim.
„A Night To Remember“ DVD je bio zaista nešto posebno, da li misliš da je vreme za novi?
Rikard: Ne znam. Nismo razgovarali o tome, sada smo fokusirani na pravljenje studijskog albuma. Onda ćemo možda pričati o tome, ali biće veoma teško nadmašiti „A Night To Remember“ jer je suviše dobar. Ne znam, možda u budućnosti snimimo još jedan, ali za sada nemamo ništa u planu.
Ja sam veliki fan klavirskih obrada Evergrey pesama. Pa, moram da pitam da li ste planirali ili ikada pričali o tome da napravite klavirski album. Sa Carina-om na vokalima, takođe.
Rikard: Pričali smo da uradimo akustični album. Ne samo sa klavirom, već i gitarama i bubnjevima, ali više akustičan. Pričamo o tome već duže vreme ali se nikada nije desilo. Možda se dogodi jednog dana ali ne u bližoj budućnosti.
Pričajmo o novom Evergrey materijalu. Kako pisanje i snimanje napreduje?
Rikard: Pišemo mnogo trenutno, u studio ulazimo za mesec dana i počinjemo sa snimanjem novih pesama. Uvek treba vremena, možda ćemo ga izdati do kraja ove godine, jer izdavačka kuća želi da ima vremena da ga promoviše. Trenutno pišemo, pišemo, pišemo…
Možeš li nam reći kako će da zvuči? Imaš li predstavi gde će vas pisanje odvesti?
Rikard: Počinje da dobija oblik. Zvuči veoma, veoma dobro. Biće drugačiji od „Hymns For The Broken“, neće biti drugi „Hymns For The Broken“, biće prvi nečega novog.
Pretpostavljam da će biti mračan i melanholičan kao i uvek… To je Evergrey.
Rikard: Da, to je tačno.
Čini mi se da klavijature postaju sve važnije i važnije u svetu metala, skoro značajne kao i gitare. Gde ih ti vidiš kao klavijaturista, ne samo u bendu Evergrey, nego i u celom metal svetu?
Rikard: Pa, mnogo bendova koristi klavijature zbog ambijenta pesme. Veoma je lako danas sa kompjuterima naći dobare zvuke i čak ni ne moraš da ih sviraš toliko. Ali ima i bendova koji imaju klavijaturiste koji sviraju veoma dobro. Ne znam, nemam dobar odgovor. Volim klavijature u nekim bendovima, i volim neke bendove bez klavijatura, takođe. Nije neophodno da bend ima klavijature da bih mislio da je dobar.
Da, ali su one esencijalne za Evergrey, ne mogu da ga zamislim bez klavijatura…
Rikard: Upravo tako, veoma su važne za Evergrey zvuk.
Šta te je inspirisalo da počneš da sviraš klavijature? Ko ti je omiljeni klavijaturista svih vremena? Imaš li nekog?
Rikard: Slučajno sam počeo da sviram jer smo imali klavir u kući. Zbog toga sam počeo. Kada sam odrastao na mene su uticaj imali Mark Stanway iz benda Magnum i Mark Kelly iz benda Marillion, oni su mi bili omiljeni. Tu je i Jens Johansson koji je veoma dobar u solažama. Možda ne tako dobar u atmosferičnosti ali dobro svira.
Biti muzičar i biti u bendu je veoma teško, pogotovo u današnje vreme. Možeš li da zamisliš sebe da ovo radiš recimo za 15 godina?
Rikard: U pravu si. Veoma je teško reći. Nemam pojma. Veoma sam srećan što još uvek mogu da radim ovo. Ali, videćemo šta će se desiti u budućnosti. Ne mogu ništa da garantujem za sebe. Srećan sam zbog svakog dana u kome mogu još da radim ovo.
Često si van kuće. novca nema, mnogi se žale, ali na kraju dana, da li misliš da je vredno toga?
Rikard: Vredno je, to je najbolja stvar koju znam. Onoga dana kada budem osetio da više nije vredno prestaću. Ali sve dok mislim da je vredno toga nastaviću da sviram.
Pored novog albuma, koji su budući planovi benda Evergrey?
Rikard: Neki nastupi tokom leta, festivali, i onda izdavanje novog albuma. Onda ćemo da vidimo šta će se desiti sledeće.
Hoćete li doći u Srbiju uskoro?
Rikard: Nadam se. Bili smo u Srbiji nekoliko puta. Zaista mislim da je sjajna, publika je jedna od najboljih u svetu, zaista ste u tome i pomalo ludi (smeh). Sviđa mi se to.
Nadam se da ćete sa izdavanjem novog albuma doći ponovo…
Rikard: Da, i ja se nadam. Zaista se nadam da ćemo imati šansu da ponovo dođemo u Srbiju sa novim albumom… Nadam se da se vidimo uskoro!