Prvog, i do pre koji dan jedinog, koncerta benda RAMMSTEIN ljudi se i dalje i te kako dobro sećaju jer je bio jedan od najspektakularnijih događaja organizovanih kod nas. Takav sklop tehnike i raznoraznih propratnih elemenata nismo imali prilike da vidimo često (ili nikad) kod nas, pa je preksinoćnji drugi dolazak Nemaca bio odlična prilika da se nastavi Rammstein cirkus, a i da se proveri kakav su šou spremili za ovu turneju. Kako je najavljena kao retrospektivna koja bi pokrila najbolje delove onoga što od 1995. rade, jasno je bilo da ćemo čuti i one pesme koje inače nisu na listama i koje su možda već neko vreme deo istorije. Tako i jeste bilo, dobar deo urađen je drugačije u odnosu na prethodni put, pa ovo nikako nije bila repriza već drugi deo njihove posete Beogradu.
Kao „predgrupa“ je nastupio DJ JOE LETZ, inače član benda Combichrist koji je pre tri godine otvarao koncert u Areni. S obzirom na to da je vrteo remix-e Rammstein pesama, i to one koje su oni svirali nepunih sat vremena kasnije, uopšte ne vidim poentu njegovog nastupa pre Nemaca niti bilo kakvu svrhu njegovog „vrtenja ploča“. Komotno je mogla da ide bilo kakva muzika sa razglasa jer niti je ovo zagrevalo masu niti je donelo uvertiru vrednu pomena. Pola sata mu je i bilo i previše, pa ako je bio problem samo kako upotpuniti vreme do nastupa benda, bolje da ga nisu ni zvali.

Rammstein uživo u Beogradu 2013. godine, photo Nemanja Đorđević
Rammstein na binu izlaze desetak minuta pre 21 čas, tačni kao što su uvek i bili. Otvaraju sa „Ich Tu Dir Weh“, Lindemann silazi u roze bundi, prva vatra već je zapaljena i šou može da počne. Teško je uopšte i pokušati prisetiti se svih detalja koje oni imaju u toku svog nastupa, ali su i sada gotovo svaku pesmu ispratile nove količine eksplozija, vatrometa, vatre i kojekakve još pirotehnike, ideje na bini kao i kostimi članova benda. Već druga na listi bila je „Wollt ihr das Bett in Flammen sehen?“ sa njihovog debija izdatog pre 18 godina, da bi nakon nje usledilo smenjivanje poznatih hitova sa pesama sa poslednjeg album i prvih izdanja. „Feuer Frei“ „stavlja“ bacače plamena na lica Lidemann-a, Kruspe-a (gitare) i Landers-a (gitare), dalje sledi krčkanje Lorenz-a (klavijature) u kazanu kojeg je skuvao, naravno, Lindemann, a zatim i još vatre, i još vatre, nove eksplozije i mnogo dima. Svaka akcija koja se dešavala na bini imala je svoju reakciju publike, intenzitet nije padao, niti je naboj pretio da splasne i umiri se. Iako je Arena za nijansu bila praznija nego prošli put, parter je bio prilično krcat tako da nije bilo velike razlike da li ste napred ili pozadi jer se sve talasalo to poslednjih redova. Tako je i jedan fan (kaskader, razume se) istrčao na binu u toku fenomenalno realizovane „Du Riechst so Gut“, Till ga je zapalio i poslao na gašenje iza scene.

Rammstein uživo u Beogradu 2013. godine, photo Nemanja Đorđević
U odnosu na premijeru u Beogradu, lista je, pored već pomenutih, donela još šest noviteta pa smo tako prvi put u Beogradu čuli i „Seinsucht“, „Asche zu Asche“, „Mein Teil“, „Ohne Dich“, „Bück Dich“ kao i svedenu, samo na klaviru odsviranu „Mein Herz Brennt“. „Bück Dich“ započeta je „Rammstein“ uvodom i odsvirana je sa novim bacačima plamena, ovaj put na gitarama, da bi nešto kasnije Lindemann „odradio“ roba Lorenz-a prilikom doggy style kresa koji je svršen ejakulacijom po publici. Razume se, drastično veća količina sperme ispolivana je po publici u toku „Pussy“ na bisu, i to sa prepoznatljivog, džinovskog Rammstein falusa. Isto tako, u odnosu na prošlu posetu, ova je imala i određenih tehničkih poteškoća, vokal je u nekoliko navrata bio nerazumljiv i zagušen, nepotrebni semplovi na mestima gde je „živa svirka“ očekivana, uz gitare koje su se „gubile“ u pojedinim trenucima. Međutim, to nikako ne umanjuje njihov nastup, spektakl je dovoljno velik da se ovi minusi mogu nadomestiti nekim drugim plusevima, mada bi, naravno, bilo mnogo bolje da tih problema nije bilo.
Rammstein su i sada doneli ono što se od njih na koncertu očekuje i verovatno nema mnogo izvođača koji će vam bolje opravdati svaki dinar koji ste za kartu dali. Iščekivanje koje postoji pred svaku pesmu i sve ono što svaka sa liste donese, potvrđuju da će sadržaj svakog njihovog nastupa biti nedvosmisleno prepun različitih doživljaja i iskustava, te da će ulogu atrakcije svakako opravdati. Ipak, tim koji stoji iza njih i mašinerija koja rukovodi Rammstein konceptom isto tako potvrđuju da je odavno sve ovo otišlo van granica muzike i da nemački bend već dugo nije niti će biti samo muzički sastav već mnogo složen organizam koji bi, možda, i izgubio svoju draž da se jedan deo od svega onoga što smo videli ukloni. Upravo zbog toga, ovakvi događaji i nisu organizovani samo za one koji njihovu muziku vole ili su prosto deo subkulture kojoj i Nemci pripadaju, već su postali aktivnost koja se nalazi u rokovnicima (obeležena prilogom „a must“) onih koji malo toga sa ovim vidom egzibicionizma i prezentovanja imaju. Praktično se sve ovo vodi kao jedna predstava ili performans izrežiran hirurški precizno, koja je dobrim delom usmerena na komercijalnu upotrebu, a koja se poput nekih drugih „sve u jednom“ proizvoda kupuje i koristi.

Rammstein uživo u Beogradu 2013. godine, photo Nemanja Đorđević
Nema sumnje da će Rammstein uvek imati veliku bazu fanova kojima će oni ostati srednjoškolski uzori i kojima će se uvek vraćati, ali je činjenica da su ovaj put (više nego prethodni) privukli dosta onih koji su došli da vide strašne Nemce, a da zapravo o njima ništa specijalno ni ne znaju. Nemam ništa protiv činjenice da se u životu stalno traže nova iskustva, šta više ohrabrujem svaki pokušaj istog, ali kada iskustvo preraste u proizvod koji kupite i koji traje dva sata bez ikakve dalje inspiracije za nešto slično, onda to i nema neku poentu. Upravo zato i ne bi valjalo da Rammstein još više postanu taj „univerzalni provod“ koji je preporučljiv svima, već da zadrže bar neke granice i okvire koje su ranije imali oko sebe. Mašina će svakako biti sve jača i veća i nastaviće da funkcioniše po sličnom principu, ali bi bilo šteta da se oštrica otupi i da poprimi odlike konzumerizma koji olako može da se pronađe u supermarketu. Mogu i sada da se nađu, budimo realni, ali verujem da još uvek imaju u sebi malo onoga čega su ranije imali mnogo više.
Pripremio Stefan Lazić
Ovaj članak je prvo objavljen na Nocturne Magazine sajtu