PARADISE LOST
„The Plague Within“
Doom/Gothic/Death Metal
(Century Media Records, 2015)
„The Plague Within“ je mešavina svega onog najboljeg što su Paradise Lost predstavili svih ovih godina. Teško, mračno, eksperimentalno. Morbidno ali puno života, melanholično ali ne bez nade, smenjuju se raspoloženja na albumu koja će odgovarati svakom vašem u trenutku dok ga slušate. Ovako snažan album možete da dobijete samo kada spojite znanje i iskustvo, a oni poseduju oba.
Od momenta kada sam ga prvi put preslušala, album „The Plague Within“ se odomaćio na mojoj svakodnevnoj playlist-i. Da, toliko je dobar, i da, toliko je konzistentan. Možda će neko odsustvo očiglednog hita, trake koja će zaseniti sve ostale, smatrati manom. Meni lično je, mogućnost da posle toliko godina karijere, izdate jedan ovako stabilan, kompletan album, za svako poštovanje i klanjanje do poda. Na ovom albumu svaka pesma nosi potencijal mogućeg ličnog hita. Album jednostavno rečeno nema slabu tačku. Holmes-ovi prepoznatljivi death vokali, gothic atmosfera koju, čini mi se samo oni mogu tako uspešno da donesu, i rifovi, masivni rifovi, mračni vajb koji vraća u „Draconian Times“ vreme. Ovo je album za kojim su fanovi benda toliko žudeli. Konačno su ga i dobili. Još jedan „bambi“ ide na račun produkcije, koja je neuporedivo bolja nego na prethodnom izdanju, sva moć PL zvuka je došla do izražaja.
Prva pesma koju smo imali prilike da čujemo i prva pesma na albumu, „No Hope In Sight“ je snažan uvod u album. Glavni riff na koji se nadovezuju bas i bubnjevi, uz fenomenalne growling i još fenomenalnije čiste vokale, predstavlja savršen miks Paradise Lost zvuka tokom godina. Uz „Punishment Through Time“, „Sacrifice The Flame“, „Flesh From Bone“, „Return To The Sun“ izvlači ono najmračnije iz benda u stilu njihovih najranijih doom/gothic ostvarenja. „Terminal“ u old school PL stilu, „Beneath Broken Earth“ doom u svom najboljem izdanju, dramatična „Victim Of The Past“, bombastična „Cry Out“ ređaju se trake jedna za drugom, svaka veličanstvena na svoj način. Ako bih morala jednu da izdvojim to bi onda bila „An Eternity Of Lies“ koja počinje sa mekim klavirsko/gitarskim introm uz tople vokale, dajući lažni osećaj sigurnosti i nežnosti, dok Holmes ne zagrmi i ne trgne vas iz sanjarenja, uz izvanredan gitarski solo koji će vam se urezati duboko u svest, a i podsvest.
„The Plague Within“ je mešavina svega onog najboljeg što su Paradise Lostpredstavili svih ovih godina. Teško, mračno, eksperimentalno. Morbidno ali puno života, melanholično ali ne bez nade, smenjuju se raspoloženja na albumu koja će odgovarati svakom vašem u trenutku dok ga slušate. Ovako snažan album možete da dobijete samo kada spojite znanje i iskustvo, a oni poseduju oba. Paradise Lost (uzeveši u obzir godine radnog staža) neće biti tu zauvek, i nedostajaće vam kada više ne budu aktivni, zato ne propustite priliku da čujete možda i najbolje izdanje benda do sada, album koji se automatski penje na vrh moje liste izdanja godine.
Piše Jadranka Balaš
Lista pesama:
01. No Hope In Sight
02. Terminal
03. An Eternity Of Lies
04. Punishment Through Time
05. Beneath Broken Earth
06. Sacrifice The Flame
07. Victim Of The Past
08. Flesh From Bone
09. Cry Out
10. Return To The Sun
„The Plague Within“ je mešavina svega onog najboljeg što su Paradise Lost predstavili svih ovih godina. Teško, mračno, eksperimentalno. Morbidno ali puno života, melanholično ali ne bez nade, smenjuju se raspoloženja na albumu koja će odgovarati svakom vašem u trenutku dok ga slušate. Ovako snažan album možete da dobijete samo kada spojite znanje i iskustvo, a oni poseduju oba.