INTERVJUI

NEMI PESNIK – Promena u hermetičnoj rock sredini

Written by Nenad Pekez

Moć poezije na alternativnoj sceni se ponovo budi zahvaljujući mladim i ambicioznim bendovima kao što je novosadski NEMI PESNIK. Nakon velikog broja demo snimaka, bend je konačno objavio svoj prvi zvanični singl „Radna subota“ i zakazao nastup 3. avgusta na Brod Teatru u svom gradu kako bi još jednom lokalnoj publici približio svoje stvaralaštvo. Kakav je to zapravo Pesnik u pitanju, kako je zanemeo i zašto, šta ga čini drugačijim od drugih sličnih pesnika kod nas i kako je to uopšte baviti se poezijom u 21. veku u Srbiji, upitali smo, pa koga drugoga, no samoga Pesnika.  


Zašto je Pesnik nem?
Pesnik ne govori zato što ga uglavnom niko ništa ne pita ili zato što je previše zauzet preživljavanjem i ostalim egzistencijalnim problemima da bi imao vremena da ide okolo i biva poetičan naglas. Ipak, to što ne govori ne znači da se u njemu ne rađaju pesme. Rađaju se svaki dan. Pesnik je „običan“ čovek – prošetajte se centrom grada po izboru i srešćete ga na svakih nekoliko koraka. Teško ga je prepoznati jer se pojavljuje u svim ljudskim oblicima, bojama i veličinama, ali tu je, među nama.

Kada i kako je Pesnik zanemeo?
Zanemeo je još u mladosti. Zanemeo je kada je shvatio da je život video igra koju mu je neko bez njegove saglasnosti podesio na „hard“ i onda mu gurnuo džojstik u ruke i ostavio ga da se bori sa laserima, vatrenim kuglama koje doleću iz svih pravaca i bosovima koji vaskrsnu po tri puta pre nego što su konačno savladani. Od tada mu je pogled prikovan u ekran, jer svaki momenat dekoncentracije može da znači i game over.

Kako je to biti Pesnik danas u Srbiji kada je poezija u potpunosti marginalizovana?
Srbija dvadeset i prvog veka nikako nije pogodno tlo za Pesnike čija je ambicija da ih čuju šire narodne mase. Ipak, ne preterano brojni ali posvećeni ljubitelji poezije na našim prostorima bi trebalo to da shvate kao dobru stvar. Danas ljudi ne pišu pesme da bi dostigli neku veliku slavu – oni pišu iz svojih ličnih, unutrašnjih potreba i ja bih rekao da je poezija danas iskrenija nego ranije. Ne kažem da je time kvalitetnija ili manje kvalitetna, samo da je stvarna.

Ja lično na pisanje uglavnom gledam kao na psihoterapiju. A obelodanjivanje stihova koji su nastali u tom procesu takođe je deo procesa. Izbaciš problem iz glave na papir i podeliš ga sa ljudima koji će ga konzumirati kao zabavu. Preduvane, anksiozne misli mogu takve da budu samo u glavi – kada izađu u spoljašnji svet, uglavnom se čine smešne.

Šta je to što Pesnik donosi novo i drugačije u odnosu na druge slične pesnike kod nas?
Pesnik pokušava da unese promene u jednu hermetičnu sredinu kakva je u poslednjih par decenija rok scena u Srbiji. Ipak, te promene, da bi se primile, ne smeju biti ništa senzacionalno ili eksperimentalno, ništa što bi rok muziku još više odvojilo od običnih ljudi. Ponekad nam je čudno što se predstavljamo kao alternativni rok bend, a često nam se čini da zvučimo više mejnstrim od većine srpskih bendova danas. Ali onda opet – zar nas upravo to ne čini rok alternativom u Srbiji? Mislim da domaćoj rok muzici treba više melodije, više poezije, a manje ozbiljnosti i patetike bez pokrića. Ako rok muzika ikada želi da izađe iz kreativnog ćorsokaka, ona prosto mora da nauči da se svidi širem krugu ljudi.

Pesnik očigledno ipak peva ponaški. Znači odlučio je da deluje lokalno?
Poezija je najiskrenija kada se piše na maternjem jeziku. I ne samo to – sticanje kompetencije da se bilo kakva vrsta umetnosti stvara na drugom jeziku je dug i mukotrpan proces. Ja sam profesor engleskog jezika i književnosti, ali se ne usuđujem da pišem na engleskom. Cenim hrabrost onih koji to rade i poštujem njihovu odluku da svoju ambiciju sa lokala prenesu na ceo svet, međutim, to nije nešto što bih ja mogao da radim.

Isto tako, kada pevate na svom jeziku, najbolje su šanse da će vas ljudi razumeti. A za bend koji veliki deo svoje poruke prenosi kroz stihove, to je veoma važno.

Često je Pesnik setan, u ljubavi razočaran, ali on to dosta dobro podnosi. Nego, hoće li se on otrgnuti iz tih tema i razbesneti (recimo na sistem?) ili ljubavne teme jesu i ostaju glavni motiv?
Najiskreniji odgovor koji mogu da dam u ovom trenutku je – ne znam. Pišem pesme koje mi padnu na pamet. Pretpostavljam da bi se moglo reći da me u ovom trenutku pretežno interesuju teme vezane za svakodnevni život, a tu dominiraju ljubav (ili nedostatak iste) i novac, to jest način na koji novac utiče na život čoveka. Znam da su to teme koje su nemilosrdno iskorišćavane u popularnoj muzici od kada popularna muzika postoji, ali one su u isto vreme i neiscrpne, samo im treba prilaziti iz pravog ugla.

Što se tiče borbe protiv sistema, ne isključujem da će se Pesnik baviti i time – sistem ga nervira svakog dana, ide mu na živce koliko i svima. Međutim, za borbu protiv sistema više nije dovoljno izaći na binu i vikati „dole sistem“. Tako im dajete priliku da vas ismeju, predstave kao klovnove. Pesme koje napadaju sistem moraju biti suptilnije, moraju biti jasnije usmerene ka konkretnim problemima i moraju da udaraju sistem tamo gde ga boli. Ako oni nas svakog dana napadaju subliminalno, zašto bismo mi bili manje suptilni?

Kako se Pesnik kao originalni autor uklapa u svakodnevni sistem? Moguća li je to misija?
Moguća ili nemoguća misija – nije važno, jer niko te ne pita da li možeš da se uklopiš. Od tebe se očekuje da ispoštuješ sistem i, osim ako nisi jedan od onih što procvetaju kada pobegnu u šumu, nema drugog izbora nego da se snađeš kako znaš i umeš. Ali, nema tu prostora za kukanje – svet je takav kakav je jeste i najbolji je od svih mogućih svetova.

“Radna subota” je prva zvanična pesma objavljena pre koji dan. Kakve su reakcije i da li je Pesnik zadovoljan
Reakcije su zasad veoma pozitivne, da ne kažem – upiremo se iz sve snage da se ne uobrazimo. Međutim, tek nam predstoji izlazak na širu scenu, a tamo je neka publika koja sa nama još uvek nema nikakav emocionalni odnos. Tek treba da vidimo kako će ljudi reagovati na „Radnu subotu“, ali trudićemo se da ne dozvolimo da bilo kakva vrsta reakcije, bila ona sjajna ili užasna, utiče na naš budući rad. Na kraju krajeva, „Radna subota“ je samo jedan aspekat naše muzike – sačekajte da čujete sve što imamo da vam pokažemo.

Može li se reći da je Pesnikov nastup na Blokstoku za sad najbitniji nastup? Kakav je to osećaj bio?
Mislim da može. Ipak je to festival sa imenom, a i svirati na istoj bini sa legendama ovdašnje scene je svakako bila velika privilegija. Jeste da smo svirali prvi i da nas je sunce zagrejalo više nego što nam je bilo potrebno, ali bilo nam je drago da nas slušaju neki „slučajni“ ljudi, neko ko nije došao zato što je čuo za nas, već je prosto došao na festival. Naravno, uvek nam je puno srce kad vidimo i poznata lica – njihova podrška nam neizmerno znači. Znate kako kažu Lude krawe: „Možda i nemam baš sve, baš sve što sam hteo, gomilu para i atletsko telo, al’ sve nedostatke zamenjuje sad pedeset vas ispred nas.“

U subotu Pesnik peva na Brodu. Šta sprema i očekuje od ovog nastupa?
Posle nekoliko festivalskih nastupa na kojima smo svirali po pola sata, konačno smo u prilici da ponovo odsviramo „celu“ svirku. Napravili smo dve nove pesme koje do sada nijednom nismo izvodili pred publikom, jako nam se dopadaju i nestrpljivi smo da saznamo da li smo to samo umislili, ili su zaista bolje od svih dosadašnjih.

Brod Teatar je jedinstveno mesto za svirku u Novom Sadu – brod je bina, a publika gleda sa obale. To je prilično inspirativno okruženje i potrudićemo se da iz njega izvučemo što je više moguće.

Kada će Pesnik objaviti svoju prvu veliku zbirku pesama?
Ako se pod prvom velikom zbirkom pesama podrazumeva album, mislim da će sledeća godina biti prava godina za to. Mi sav svoj dosadašnji rad, sve pesme koje smo do sada napravili, tretiramo kao „nulti“ album. Za prvi album nam je plan da prevaziđemo sami sebe. Dok ne budemo osetili da smo sposobni da se prevaziđemo, nećemo ni planirati album.

Kako Pesnik sebe vidi kroz nekoliko godina?
Teško je odgovoriti na ovo pitanje a ne zvučati nadobudno, ali vidimo se kao relevantan bend na srpskoj rok sceni. Kao bend koji će i za nekoliko godina imati šta da kaže. I to je sasvim dovoljno.

Pesniče, hvala ti na vremenu, živ bio!
Hvala i tebi, bilo mi je zadovoljstvo!