NAXATRAS
„III“
Psychodelic Rock/Stoner Rock
(samostalno izdanje, 2018)
Dok slušam ovakvu muziku zažmurim i pronađem se u sledećoj scenografiji: WV kombi, pustinje Arizone, predveče, zalazak suca, osvežavajući, prohladni vetar i prazan put podeljen žutom linijom kome se ne vidi kraj. Baš kao u američkim filmovima. Prepustite se i uživajte.
NAXATRAS su samo još jedan bend čiji sam koncert uspeo da propustim tokom prethodnih godina. Ako ste ljubitelj ove vrste muzike, (uslovno rečeno) manje poznate bendove vam toplo preporučujem da tražite na youtube kanalu Stone Meadow of Doom. Tu sam ih i ja našao. A koncerte sam propustio i u Beogradu i na festivalu Mount of Artan. Da, tako je. Mi imamo stoner festival u Srbiji. I to na jebenom Rtnju u sred šume. I ja sam to uspeo da propustim svake godine do sad. Nadam se da će ove biti drugačija priča.
A da li znate odakle su Naxatras? Grci! Još iz Soluna! Pa alo! Stereotipno, kada razmišljam o Grčkoj, u glavi su mi samo sirtaki, giros i more. Kako ja sad mogu da prihvatim da oni imaju opasan psychodelic rock/stoner sastav kao što je Naxatras? Što je još gore, tu su i 1000mods, Planet of Zeus i mnogi drugi… I kada sam uspeo da svarim tu reč „Grčka“, sve je postalo druga priča. Samo sam ih pripojio ovoj sve većoj evropskoj porodici bendova i žurka je mogla da počne.
Meni zanimljiva činjenica o ovom bendu je ta da svaki album snimaju uživo u studiju. Nema nasnimavanja, dosnimavanja, dodavanja gitara, bla, bla. Cela pesma se snima odjednom. Prvi album je čak snimljen u jednom danu! „III“ je njihov (logično) treći album i uspeli su da sa samo sedam pesama nagruvaju 65 minuta muzike. Njihova muzika bi mogla da se opiše kao neki vintidž atmosferični, psihodelični rok ojačan masnim rifovima i tripoznim solažama. Ma batalite to što sam rekao. Mnogo su više od pustog uglavljivanja u žanrove.
Naxatras su pretežno instrumentalni bend, ali povremeno umeju da se late i mikrofona i to zvuči veoma loše. Čist primer je pesma „You Won’t Be Left Alone“, koja i otvara njihov novi album. Već mlaku svirku ove pesme su baš začinili ovim krš vokalima, pa mojoj sreći nije bil o kraja kada se ona završila. Druga pesma, druga priča. Sa „On the Silver Line“ se već pojačavaju malo, ubrzavaju ritam i donose svoj prepoznatljivi zvuk sa prethodnih albuma. Što pre pređite preko činjenice da je prva pesma sranje i prepustite se vožnji wolksvagen kobijem (onim čuvenim Type 2) kroz „grčke pustinje“. Pošto grčih pustinja nema, jelte, ja dok slušam ovakvu muziku zažmurim i pronađem se u sledećoj scenografiji: wv kombi, pustinje Arizone, predveče, zalazak suca, osvežavajući, prohladni vetar i prazan put podeljen žutom linijom kome se ne vidi kraj. Baš kao u američkim filmovima. I da sad ne nabrajam svaku pesmu, ta vožnja traje do kraja albuma, iako su zapevali na još par, to sve mnogo bolje zvuči nego na prvoj pesmi. Prepustite se i uživajte.
Čini mi se da Naxatras nije preterano mnogo napredovao sa ovim albumom u odnosu na prethodne. Da me ne shvatite pogrešno, za tim čak i nema potrebe, jer je njihova muzika već na zavidnom nivou. Ali definitivno nisu posustali i nastavili su da praše istom snagom, iako im je ovo treći album za 4 godine, a čak drugi koji traje preko sat vremena. Ovaj album nije nešto što ćete slušati svaki dan, ali svaki put kada ga pustite, pitaćete se zašto niste ranije. Opasno sam se zeznuo što sam propustio sve njihove dosadašnje svirke, ali ih očekujem kod nas odmah nakon ove njihove lokalne turneje, koja će trajati do sredine maja. Nadam se da će vas ovaj album kupiti kao što je i mene, pa se vidimo na sledećoj svirci.
Piše Uroš Matović
Lista pesama:
01. You Won’t Be Left Alone
02. On the Silver Line
03. Land of Infinite Time
04. Machine
05. Prophet
06. White Morning
07. Spring Song
Dok slušam ovakvu muziku zažmurim i pronađem se u sledećoj scenografiji: WV kombi, pustinje Arizone, predveče, zalazak suca, osvežavajući, prohladni vetar i prazan put podeljen žutom linijom kome se ne vidi kraj. Baš kao u američkim filmovima. Prepustite se i uživajte.