Kako, sada već dugogodišnja tradicija nalaže, i ovu godinu ispraćamo uz Last Chance To Dance festival, šesnaesti po redu. Izbor bendova je možda trebalo da bude malo šarolikiji, ali sad šta je, tu je. Obzirom da je te večeri bilo još par zvučnih događanja u drugim gradovima, ovih stotinak ljudi je bila pristojna cifra što se poštovalaca tiče.
Obzirom da je sve počelo zaista na vreme, mi smo maaalo zakasnile, i zbog nekih tehničkih problema, fotke za prvi bend CIGLA IN D VUGLA nemamo, a i malo mogu da napišem. Jako malo ljudi je bilo za vreme njihovog nastupa, a nastup koliko sam mogla da primetim je nervozno šetkanje pevača, i mislim da je za tih 15 minuta prešao pozamašnu kilometražu na bini. Ali obzirom da ja ne slušam sve to, i taj youthcrew hard core baš nikako ne poznajem, verujem da sve to tako i treba da izgleda.

Suffering’s The Price uživo u Beogradu 2015. godine, photo Danijela Radojković
Drugi bend po redu, beatdown hard core Nišlije, SUFFERING’S THE PRICE. Brzi, jako glasni i brutalni. Prvi put su bili u Beogradu nakon par godina postojanja, što se videlo po reakciji još uvek ono malo publike. Pesmama sa svog albuma „Skull Tower“ i splita sa još tri benda, svojski su se trudili da animiraju ljude, ali tu su naišli na odaziv samo nekolicine. Drug koji baš sluša HC, jako ih je pohvalio. Pevač zaista ima dobru energiju, i nemilosrdno je to što je izlazilo iz zvučnika, ali možda u nekoj drugoj prilici, pred nekom drugom publikom taj bend ostavlja pravi utisak.

Rreplicunts uživo u Beogradu 2015. godine, photo Danijela Radojković
A onda REPLICUNTS! Ove devojke zaista sve bolje zvuče sa svakim nastupom. Ređjale su pesme sa svog prvenca precizno, energično, imale odličan zvuk, bilo je to baš sa mudima. I prijala je mojim ušima ta doza punk-a, moram priznati. Ali malo je nedostajalo interakcije sa publikom. Ah, da, šta to beše… Bilo je tu sve više ljudi, ali ne i publike. Tako da, one su dale svoj maksimum, i za to respect.

First Flame uživo u Beogradu 2015. godine, photo Danijela Radojković
A, za mene, FIRST FLAME iz Novog Sada su bili iznenađenje večeri. A ja volim iznenađenja. Melodični HC, i to mi se već dopalo.. Čula sam za njih nešto ranije, drug mi ih je puštao, ali uživo su mnogo bolji. Sada se čeka taj album. I pored par tehničkih problema, ništa ih nije omelo u energičnosti. Skroz dobra svirka. Jeste, nedostajalo je stage divinga i više gužvanja ispred bine, ali neću više komentarisati to.

The Bridge uživo u Beogradu 2015. godine, photo Danijela Radojković
Za THE BRIDGE, ne znam šta bih rekla, sem da su imali najviše ljudi za vreme nastupa, usvirani su, dobro su zvučali, ali nekako je bilo usiljeno. Gledala sam ih pre par godina, u prvoj postavi, i bilo je iskrenije. Najavili su na početku da im je ovo prvi nastup posle dužeg vremena u Beogradu, i u ovoj postavi, i imala sam sve vreme osećaj kao da hoće da ostave što bolji utisak. No, to je moje mišljenje, možda grešim. Sve vreme se tu skakalo na bini, bili su energični, a za kraj im se na bini pridružio Aca, pevač originalne postave, otpevao sa njima „No Spirits, No Hearts“, uz napomenu koliko im ta pesma znači.

Tea Break uživo u Beogradu 2015. godine, photo Danijela Radojković
Poslednju šansu da zaplešemo imali smo uz svima dobro poznati TEA BREAK. Kao i uvek do sada kada sam ih gledala, bili su odlični! Znaju šta rade, i to rade bez greške. Čini mi se kao da su nepravedno zapostavljen bend i čudi me da ne nailaze na više poštovalaca u ovom gradu, jer su dobro uigrani i usvirani, istrajni i iskreni. Doduše, odavno već, dosta dobrih bendova ima taj problem. Iako ni ja nisam ostala do samog kraja, već pred njihov izlazak na binu je više od pola ljudi otišlo iz kluba, što mogu reći da je sramotno.
Na kraju, suma sumarum, mlaka atmosfera! Nije je tu bilo ni plesanja, ni stiskanja, ni gužvanja. Došlo se da bi se došlo, ispoštovalo se i to je to. Nešto je negde zakazalo ovog puta. No, možda to znači zatišje pred buru. Cela godina je pred nama da popravimo to. Zajedno!
Piše Boba Ranđelović