KHARGASH
„Antagarthas Speaks Part I – Empathy Erased“ (EP)
Symphonic Black Metal
Miner Records (2019)
Ne mogu da se odlučim da li me je više kupio vokalima ili vrlo specifičnom atmosferom prožetom neverovatnom kombinacijom rifova i klavirskih melodija. Sve to zajedno je magično, crno i isprepletano na vrhunski način. Khargash je već sad prevelik za ovu našu malograđanštinu.
Generalno izbegavam recenziranje domaćih izdanja iz nekoliko razloga. Prvo, zaista su retki bendovi koje pratim, volim i rado slušam. Shame on me, ali tako je kako je i ne osećam se dužnom da objašnjavam zašto je to tako, iako i za to postoje brojni razlozi. Možda nekom drugom prilikom. Mada, kvaliteta imamo, to je neosporno. Drugo, ne volim da pljujem po tuđem trudu i radu ma koliko mi se ne dopadao. Dovoljno nam loše ide i bez toga da podmećemo noge jedni drugima. Live and let others live. Mislim da je to više nego fer. Iako nisu svi to zaslužili. Ipak, bez obzira na sramno loše stanje na našoj sceni, kao i u državi, za loš album to ne sme da bude opravdanje, pogotovo u 21. veku kada nam je sve dostupno čak i za malo para. Kvalitet ne znači, i nikada nije značio skupu opremu, skup studio, precenjene igračke. Kvalitet govori sam za sebe i ispliva čak i kada je snimljen u kućnom studiju uz minimalne troškove. Imam milion i jedan primer za to u slučaju da se ne slažete sa mnom. „Samo“ treba umeti.
Treći problem, najveći, i veoma poražavajuć je taj što smo, bili smo i uvek ćemo biti zemlja TREŠA. Narodnog veselja, jeftinog piva i besplatnih koncerata. Da, mi i dalje čvrsto verujemo da muzičari ne treba da budu plaćeni za svoj rad, da smo im učinili uslugu čak i čast samo time što smo odvojili naše dragoceno vreme koje inače koristimo za internet pljuvanja, time što smo se na njihovoj svirci pojavili. Primitivizam, posebno u muzici nam je duboko usađen. Mi smo scena isforsiranog, presviranog thrash metala. Na nos nam je svima izašao. Mi ne znamo za bolje. U nebesa dižemo bendove koji su dominirali još dok niko od nas nije bio ni u planu. Mi smo trve metalci koji se kunu u Bijelo Dugme. Tako nam i treba.
U svom tom srpskom idiotizmu i nabeđenosti, „moj bend je bolji od tvog“ stavu, ono što je zapravo vredno pažnje i hvalospeva bude skrajnuto i ne dobije ni mrvu pažnje. Srećom u nekim malim, dragocenim krugovima i dalje se sluša dobra muzika, i dalje se cene prave vrednosti. Kvalitet, talenat i originalnost vrede više od broja lajkova na facebook-u. Vrti se muzika zato što vredi i zato što se voli, ne za široke narodne mase. Tako sam i dobila najbolji poklon za Dan Zaljubljenih ikada. U inbox, preko veze. Black metal za dušu. Black metal za telo. Black metal za napaćene i istrošene moždane ćelije. Black metal koji je svetske klase a na žalost naš. Da pokaže trve metalcima kako metal treba da zvuči. Šta metal zapravo znači. Kako suvi talenat vredi više nego išta drugo. Stigao mi je novi KHARGASH.
Kada vas nešto kupi na prvo slušanje, svako sledeće samo uvećava doživljaj. „Antagarthas Speaks Part I – Empathy Erased“ je uradio baš to. Dovoljno je bilo pustiti ga samo jednom i shvatiti koliko je dobar. Fascinirala me je činjenica koliko se talenta, ideja i sposobnosti njihove realizacije na vrlo visokom nivou, može sakriti u samo jednom čoveku, u samo jednom EP izdanju, u samo četiri pesme. Ta dva poslednja „samo“ su mu zapravo i jedina mana. Potrebno nam je više ovoga. I ne mogu da se odlučim da li me je više kupio vokalima ili vrlo specifičnom atmosferom prožetom neverovatnom kombinacijom rifova i klavirskih melodija. Sve to zajedno je magično, crno i isprepletano na vrhunski način. I bez ustručavanja mogu da kažem da je „Reason“ verovatno jedna od najboljih black metal pesama snimljenih na ovim prostorima ikada, a i šire. Utisak koji je ostavio na mene neće izbledeti nikada.
Za kraj mogu samo da kažem BRAVO za hrabrost, kvalitet, originalnost. Nadam se da će biti prilike za slušanje ovog čuda uživo uskoro i to negde napolju, jer je Khargash već sad prevelik za ovu našu malograđanštinu.
Sažetak
Ne mogu da se odlučim da li me je više kupio vokalima ili vrlo specifičnom atmosferom prožetom neverovatnom kombinacijom rifova i klavirskih melodija. Sve to zajedno je magično, crno i isprepletano na vrhunski način. Khargash je već sad prevelik za ovu našu malograđanštinu.