INTERVJUI

Mario Knezović, ZOSTER – „Doći će bolji i pametniji od nas“

Written by Nenad Pekez
Prisutni su gotovo dve decenije na regionalnoj muzičkoj sceni i uvek su imali adekvatan komentar na sve što se dešava na ovim prostorima. Danas kada pitamo Marija Knezovića – frontmena mostarskog benda ZOSTER – kako prevazići uvek aktuelnu netrpeljivost koju mediji i političari nameću, on odgovara jednostavno: „Pitati, tražiti odgovore, biti iskren, htjeti dobro svakome“. Iako je prošlo četiri godine od poslednjeg albuma, Zoster je tu, prisutan i aktivan, ovog puta kroz turneju i koncerte. Sve fanove benda u aprilu očekuju svirke u Podgorici, Uskoplju, Splitu i čak dva uzastopna koncerta u Novom Sadu. Više o svemu ovome u razgovoru za Hardwired magazineMario Knezović
 
Zoster je oduvek plivao kroz razne muzičke tendencije. U kojoj se muzičkoj fazi trenutno nalazite?
Mario: Trenutno istražujemo 1984.
 
Prošlo je gotovo četiri godine od poslednjeg albuma. Koji su uzroci ove pauze i da li ćemo uskoro imati priliku da čujemo novu muziku?
Mario: Počeli smo intezivnije raditi na novom albumu i biće nešto uskoro. Ne radimo ništa na silu. Posljednje 4 godine smo svirali album i proživjeli ga i koncertno i studijski. Zadovoljni smo proživljenim i sada idemo dalje.
 
Posle toliko albuma, muzike i velikih hitova, da li se dešava da nekada osećate i pritisak kada treba da objavite novi materijal? Očekivanja publike nekada umeju da budu i opterećenje…
Mario: Ne osjećamo nikakav pritisak. Publika zna da će dobiti od nas nešto novo kad budemo spremni za to i da će to novo biti i dobro.
 
 Ova prolećna turneja donosi nastupe u Splitu, Uskoplju, Podgorici i duple koncerte u Novom Sadu… Šta možemo da očekujemo od ovih nastupa? Da li će se po nečemu posebnom razlikovati od vaših ranijih svirki?
Mario: Uvijek postoji razlika. Mi ne sviramo po spranci, jako smo prisutni dok nastupamo, publika to prepoznaje i vidi da ne fejkamo. To će biti susret dva prijatelja koji si i nemaju reći ništa novo, ali se uvijek raduju tom susretu i uživaju u njemu. Sretni smo što postojimo.
 
Nisam vas nikada gledao u drugim gradovima, ali znam da ste u Novom Sadu jedan od najpopularnijih gostujućih bendova. Kako se vi osećate kada nastupate u Novom Sadu i koliko vam ta popularnost imponuje?
Mario: Novi Sad je ozbiljan muzički grad. Minja Subota i Muzički Tobogan su proizvod Novog Sada (smeh). Samo da je to, golemo je. Velika nam je čast da nas je novosadska publika prepoznala i prihvatila kao svoje. Mnogo nam imponuje.
 
S obzirom da postojite sada već gotovo dve decenije, hoćete li nam otkriti tajnu vaše dugotrajnosti ili nam bar otkriti neke izazove sa kojima ste se kao bend susretali kroz sve ove godine?
Mario: Mislim da smo uz upornost i građenje zdravih odnosa u bendu imali i puno sreće. Izazova je bilo puno, i sada ih ima, ali nosimo se s tim. Naravno, bez interesa publike to ne bi bilo moguće izdržati.
 
Da li ste tokom svih ovih godina uočili bitnije promene u svesti naroda na ovim prostorima, ili ste bar primetili nagoveštaje promena u generacijama koje tek dolaze?
Mario: Pojavio se Novak Đoković. Kakva faca… Sigurno ih ima još, ali ne igraju svi tenis. Doći će bolji i pametniji od nas. Već su tu, samo su još nejaki i mladi.

zoster-intervju-uzivo

Kako se nositi i prevazići neretku netrpeljivost koju mediji i političari na ovim prostorima često nameću sada već po nekom pravilu?
Mario: Postoji Internet. Malo je potrebno zaguglati… Insistirati da politika vodi dijalog i da se javno raspravlja o stvarima i naučiti uvažavati suprotna mišljenja i stavove. Pitati, tražiti odgovore, biti iskren, htjeti dobro svakom.

Da li vam se ikada dešava da se iz nekih razloga suzdržavate u tekstovima, da ne odete predaleko u kritici ili eksplicitnosti? Kritika politike i društva generalno nije baš zahvalna…
Mario: Mislim da mi nismo nikad ni bili preeksplicitni. Mi smo to radili više onako usput. Sviramo radi muzike, a ne radi kritike. Možda je prije bilo više kritike nego muzike, ne znam, no danas sviramo Muziku radi Muzike. U prevodu, jebe nam se šta kako i ko. Nije život samo politika i sistem i šta ja znam. Malo ezoterije možda, a?

Za kraj, kao iskusan, uspešan i dugotrajan bend, da li imate nekakav savet za sve mlade bendove sa ovih prostora koji pokušavaju da pronađu svoje mesto pod suncem?
Mario: Dogovorite se ko kosi, a ko vodu nosi.