IZDVAJAMO SPECIJAL

Da li znate odakle potiču growl vokali?

amon-amarth-growl
Written by Jovan Ristić

Grubi ili growl vokali su element po kome se heavy metal muzika i njeni podžanrovi prepoznaju u trenu. Takođe su jedan od elemenata zbog kojih je ovaj muzički žanr postao neslavan. Nekada rezervisan za stroge underground bendove black i death metal scena, ovaj tip vokala se danas proširio na mnoge podržanrove i prešao u mainstream.

Bendovi kao što su Slipknot, Parkway Drive, Bring Me The Horizon, Arch Enemy ili Amon Amarth postali su cenjeni i slavni uprkos grubim vokalima (ili možda baš zbog njih).

Mnogi veruju da ovi vokali vode poreklo od sastava Venom, dok ih je popularizovao Chuck Schuldiner sa bendom Death. Međutim pravo poreklo ovog tipa vokala datira mnogo, mnogo ranije. U ovom tekstu ćemo istražiti njihovo poreklo.

Najraniji tragovi growl vokala

Verovali ili ne, prvi pisani trag o nečemu što nalikuje na growl vokale potiče još iz IX veka. Verovatno ni na čije iznenađenje, ovaj opis odnosi se na Vikinge i njihovo pevanje. Putujuči špansko-arapski trgovac Ibrâhîm ibn Ya`qûb al-Tartushi ili Abraham ben Jacob koji je u IX veku posetio vikinško naselje Hedebi u Danskoj ovako je opisao njihovo pevanje:

Nikada pre nisam čuo gore pesme nego one koje su pevali Vikinzi u Slesvigu u Danskoj. Režeći glas koji potiče iz njihovih grla podseća me na zavijanje pasa, samo mnogo zverskije.

Postoji mnogo različitih prevoda njegovih zapisa, ali se u svima pominje pevanje koje potiče iz grla i koje zvuči poput razjarene, divlje zveri.

U opisima drugog trgovca koji je posetio ove krajeve, pevanje Vikinga podseća na „zvuk natovarenih kolica koja se kotrljaju niz brdo“. Autor ovog zapisa objašnjava da je zvuk posledica manjka kontrole nad količinom ispijenog alkohola (neke stvari se očigledno nikada ne menjaju).

Treba napomenuti da ovi zapisi potiču iz doba pre agresivnog proboja Hrišćanstva, kada je većina vikinških plemena pratila paganska verovanja u kojima su veličane životinjske odlike. Pored toga, agresivna priroda religijske konverzije naroda se može uzeti kao razlog zbog koga ne postoji previše spisa koji potvrđuju ove tvrdnje o ovom stilu pevanja kod Vikinga.

Međutim, iz svega priloženog deluje pravedno da je Amon Amarth stekao popularnost kao jedan od najpopularnijih bendova koji koristi ovaj stil pevanja. Ipak izgleda da oni samo prenose duh njihovih predaka.

Još jedan krajnje interesantan zapis ovog tipa pevanja potiče iz XI veka i liturgijske predstave „Ordo Virtutum” koju je napisala Hildegard. Ova drama se bavi tipičnim temama za svoj žanr, a protagonista je duša čoveka oko koje se bore vrline i đavo.

Ono što je interesantno u ovoj drami je to da svi likovi pevaju horski osim lika Đavola, kome se pripisuju zverski vokali i vrištanje. Ako vam se u glavi javljaju Dani Filth ili Varg Vikernes, niste jedini. Hildegard je ovim kontrastom želela da dočara đavola kao neskladnu i neharmoničnu ličnost zarobljenu u sopstvenog agoniji zbog neposlušnosti prema Bogu.

Iako nemamo konkretnih ili detaljnijih zapisa kako je lik Đavola zapravo zvučao, interesantno je da se povezanost ovog tipa vokala i figure Đavola javila mnogo, mnogo ranije od začetka black metal scene.

dark-funeral-metaldays-2016-photo-marko-ristic

Dark Funeral @ MetalDays 2016, photo Marko Ristić

Evolucija growl vokala u modernoj muzici

Dalje poreklo growl vokala vodi nas devet vekova unapred. Primere koji slede lako je analizirati zbog toga što zapravo postoje zvučni zapisi. Po mnogima, prvi tragovi grlow ili scream vokala mogu se čuti u pesmi „Tutti Frutti“ koju izvodi Little Richard. U ovoj pesmi se u određenim prelazima mogu čuti vrisci koji neodoljivo podsećaju na scream vokale kakve često čujemo danas.

Međutim ubedljivo prvi zapis ovog tipa vokala potiče iz pesme „Boris The Spider“ sastava The Who iz 1966. godine. U ovoj pesmi basista benda John Entwistle koristi duboki glas iz grla kako bi dočarao negativca u pesmi. Međutim, kako je ovaj tip vokala korišćen samo kako bi dočarao atmosferu u pesmi a ne kao glavni stil pevanja, mnogi često ne pripisuju bendu The Who poreklo growl vokala.

Još jedan izuzetno konkretan primer ovog tipa vokala nalazimo u pesmi „Tubular Bells (Part 2)“ sa istoimenog albuma koji je objavio Mike Oldfield još 1973. godine. Ovo izdanje predstavlja eksperiment kompozitora da spoji što više instrumenata i stilova u skladnu celinu, pa je i ovaj tip vokala predominantno korišćen kao eksperiment. Ipak, mogu se još jasnije čuti sličnosti sa growl vokalima koji se koriste danas.

Pored njih, izdvajaju se i pesme kao „21st Century Schizoid Man“ benda King Crimson ili „One of These Days“ i  „Careful with That Axe, Eugene“ benda Pink Floyd kao numere koje su takođe u određenim delovima koristile ove vokale kako bi dočarali zloslutnu atmosferu.

Uspon ekstremnih bendova

Tokom 70-ih godina mnogi bendovi su počeli da eksperimentišu sa grubljim i prljavijim zvukom, a pre svih sastav Motörhead. Alkohol I cigarete su nesumnjivo imale uticaj na to kako je Lemmy Kilmister zvučao. Mnogi black i death metal veterani upravo bend Motörhead navode kao glavni izvor inspiracije.

Međutim, nijedan bend nije zaslužniji za popularizaciju ovog tipa vokala od sastava Venom koji su sa svojim debi albumom „Welcome To Hell“ zacrtali put ekstremnoj metal sceni. Frontmen Chronos koristio je vokale koji su varirali od dubokih, besnih growlova i grubih vriskova. Isti bend je takođe popularizovao korišćenje satanističke ikonografije u metalu. Iako nisu bili prvi, svakako su učvrstili vezu između ovog tipa muzike i ikonografije koju većina koristi. Chronos je u jednom intervjuu izjavio:

Ljudima kao ja bilo je potrebno da se pobune. Hteli smo da podignemo srednji prst sistemu i poručimo ‘jebite se’. Imali smo svoje ideje, svoja pravila.

Njihov put sledili su bendovi sa drugih strana Atlantskog okeana: američki Slayer sa svojim debijem „Show No Mercy“ i švajcarski Hellhammer koji je ovaj stil popularizovao u Evropi. Sa druge strane, hardcore punk bendovi kao što je Antisect takođe su počeli da istražuju ovaj spektar vokala.

Bendovi kao što su NecrophagiaMantas ili Possessed doneli su popularnost ovom stilu pevanja koji se od 1984. pa na dalje konstantno razvijao. Pored vokala, ovi bendovi su počeli da pokrivaju teme oko kojih se formirao death metal žanr, kao što su nasilje, krvoproliće i smrt. Kao jedan od najpopularnijih sledbenika javlja se sastav Morbid Angel.

Sa druge strane se pojavio i Bathory koji je predvodio Quorthon, kao prvi black metal sastav koji je otvorio kapije pakla nebrojenim drugim sastavima. Jedan od njih je i Sarcofago iz Brazila kome se pripisuje ogroman uticaj kada je u pitanju korišćenje karekteristične farbe za lice ili „corpse paint-a“.

Iz iste države dolazi i daleko popularniji sastav Sepultura koji je ovaj tip vokala preneo na thrash scenu, a interesantno je da je pevač Wagner Lamounier gorepomenutih Sarcofago upravo prvi pevač benda Sepultura. Pored ovih thrash metal legendi, ističe se i nemački sastav Holy Moses, čija je pevačica Sabina Classen bila prva pripadnica lepšeg pola koja je koristila ovaj tip vokala, koju su kasnije pratile pevačice kao Angela Gossow, Alissa White-Gluz ili Tatiana Shmailyuk iz sastava Jinjer.

Za kraj smo ostavili bendove koji su mnogima prva asocijacija na ovaj tip vokala. Prvi su svakako već pomenuti Death koji su svojim debi albumom „Scream Bloody Gore“ iz 1987. definisali pojam death metal: tehnički napredna svirka prožeta glasnim vokalima koji režu grlo. Rame uz rame sa njima je i sastav Cannibal Corpse čiji je prvi pevač Chris Barnes (sada u Six Feet Under) usavršio growl kakav danas koriste mnogi sastavi: dublji vokal sa mnogo više basa. Njihov uticaj možete čuti u skoro svakom death metal bendu do današnjeg dana, zbog čega su njihovi rani albumi itekako izdržali test vremena.

Ovaj trend je vrlo brzo stigao i u Srbiju, gde su krajem 80-ih i početkom 90-ih brojni sastavi počeli da koriste ovaj stil pevanja, a jedan od pionira je hardcore punk sastav Crist iz Beograda. Najpopularniji među njima su svakako thrash metal sastavi Heller i Bombarder, te death metal sastavi Bloodbath i Scaffold.

Nakon 90-ih godina, sa evolucijom extreme metal podžanra evoluirali su i growl vokali, svaki sa svojim posebnim pečatom, bilo da se radi o thrash, death ili viking metal sceni ili novijim žanrovima kao što su metalcore, deathcore ili screamo. Međutim, zabluda da ovaj tip vokala vodi poreklo od ekstremnih metal pravaca je očigledno neistinita, iako je njihova simbioza i evolucija neraskidiv koncept.

Pripremio Jovan Ristić

Izvori:
http://www.viking.no/e/life/music/e-musikk-mogens.html
https://www.academia.edu/22666429/Throat_Singing_in_Old_Norse_Culture
https://en.wikipedia.org/wiki/Ordo_Virtutum#Life_in_the_Abbey
https://www.metal-archives.com/

Dodaj komentar