Po treći put naša prestonica je imala čast da ugosti irsku post-rock/space rock senzaciju GOD IS AN ASTRONAUT koji su se svojski potrudili da se omraženi ponedeljak završi sa najširim mogućim osmehom na licu. Iako verujem da je premeštanje koncerta u poslednji momenat iz prvobitno planiranog Božidarca u salu Amerikana Doma omladine organizaciji Resetor donelo dodatne komplikacije i neprijatnosti, mene je lično obradovalo jer ova sala pruža mogućnosti za potpuni čulni doživljaj. Kao fanovi, bar malo smo se, nadam se, odužili i bendu i organizatoru napunivši istu.
Veče je započeto više nego interesantnim one-man nastupom gitariste sastava Dol i Halftones, Vukašina Đelića – WoO. U gotovo potpunom mraku koji je upotpunjavao doživljaj, WoO nam je predstavio svoju viziju eksperimentalne muzike i napravio pravu psihodeličnu uvertiru u ono što sledi.
Pauza za pripremu bine pred nastup glavnih aktera sastavni je deo svakog koncerta i meni jedna od omiljenih aktivnosti jer čavrljanje sa ljudima koje nemate priliku da srećete toliko često, razmena iskustava, utisaka i muzike nikada nije gubljenje vremena pogotovo sa onima koji žive muziku na ovaj jedinstven način, kao ja. Sinoć sam se poprilično iznenadila koliko je šarenolika masa došla da podrži bend GIAA, a koji god razlog njihovog prisustva bio sigurna sam da se niko nije zbog toga pokajao.
Švajcarski tačno, srpski bučno i irski melanholično, u 22h na bini su redom počeli da se pojavljuju Robert Murphy, Niels Kinsella, Lloyd Hanney i Torsten Kinsella. Poput mračne teške izmaglice provlačila se između nas numera „Epitaph“ pretačući se u „Mortal Coil“, najavljujući jedan emotivno težak i dubok set, kakav su na ovoj turneji podstaknuti svim okolnostima i obećali.
Muzika benda God Is An Astronaut može sve osim da vas ostavi ravnodušnim, pogotovo kada vam u lice eksplodiraju numere poput „Frozen Twilight“, izbiju sav vazduh iz pluća a vi se borite, ne za taj vazduh nego za još jednu dozu toga. Svoju dozu sam dobila sa blokom numera sa spektakularnog „All Is Violent, All Is Bright“ albuma, a atmosfera je eskalirala na moćnoj „Suicide By Star“ ostavljajući u vazduhu pitanje: koliko toga i šta sve neko mora da nosi u sebi pa je u stanju da stvori ovako savršenu muziku, koja nas kao i neki ljudi, prelepo boli. Boli savršeno.
Audio-vizuelni spektakl koji se odigravao pred nama ostavlja bez reči i zaista ih je jako teško pronaći da se opiše ovako nešto. Ovome treba prisustvovati. Bez reči i sklopljenih očiju upijati svaki ton i neverovatnu energiju koju ovaj sastav poseduje i nesebično deli sa svetom.