INTERVJUI

GIFT – „Dreamoscope je predikcija budućnosti“

Written by Hardwired Crew

Iako su na sceni skoro dve decenije, novosadski petočlani bend GIFT predstavio je svoj prvi autorski album tek pre nekoliko dana. O inspiraciji za album „Dreamoscope“ i raznovrsnosti muzičkih stilova koje uspešno pokrivaju ali i o daljem autorskom radu, za Nocturne magazin su govorilii članovi benda, frontmen i tekstopisac Jovan Matić poznatiji kao Joca Ajkula i gitarista Dejan Toškov.

Šta vas je inspirisalo da stvorite album „Dreamoscope“ i da li je ovo samo prvi korak ka predstojećem kreativnom radu?
Joca: Pre šest godina kada je „Dreamoscope“ nastajao ja sam živeo u Londonu i tada sam odjednom shvatio da ne samo da mogu da stvaram već i da sa uživanjem i lakoćom mogu da prenesem te emocije koje su me zapljuskivale. Kada sam se vratio iz Engleske plašio sam da će to nestati jer sam mislio da me grad inspiriše ali se ispostavilo da ta inspiracija i dalje postoji. Iz tog perioda imamo samo dve pesme na albumu, dok su ostale nastale u Srbiji i to u proteklih godinu dana.

Da li to znači da se udaljavate od dugogodišnje cover tradicije ili je to nešto u čemu ćete da uživate jer Gift smatrate bendom čiji je zadatak da održava i neprestano oživljava muziku iz prošlih vremena?
Joca: Naša želja je da zaista postanemo autorski bend, ali ćemo takođe posebno mesto rezervisati za svoje male fanove u zatvorenim prostorima koji vole takvu vrstu zabave. Želimo da imate još jači doživljaj nego na našim cover svirkama jer bismo to bili mi kao autorski bend, mnogo iskreniji. Ali, koliko smo orijentisani na budućnost toliko smo i na prošlost. Ja se stalno pitam da li sam hipik koji veliča muziku sedamdesetih i osamdesetih godina ili u današnje vreme muzika stvarno nije istog kvaliteta. Međutim istina je da postoje kvalitetni umetnici ali da ne postoji sam rokenrol. Za rokenrol je potrebna i reakcija publike i upravo je to ono što mi želimo da prizovemo.
Dejan: Mislim da smo nas četvoro sazreli kao muzičari u ove protekle tri godine koliko sviramo zajedno sa Jocom koji je tek sada pronašao pravu ekipu sa kojom to može da ostvari. Taj cover rad je pomogao da nas izgradi kao ličnosti i kao muzičare a sada smo spremni da od toga napravimo i nešto svoje.

Kakve su reakcije na „Dreamoscope“? Da li dobijate pohvale i čije vam najviše znače? Da li je bilo negativnih komentara?
Joca: Negativne komentare nismo dobili još uvek, što ne znači da ih neće biti ako neko zaluta. Siguran sam da se ljudi koji su iz neke druge sfere oduševe kada dođu na našu svirku. Iako smo uživali dok smo snimali pesme u studiju, razmišljali smo o tome kako jedva čekamo da vidimo tu reakciju kada ih budemo izvodili live jer je to područje koje veoma dobro poznajemo. Reakcije na album su pozitivne, ali mi nismo devojka na jednu noć tako da nam vaše utiske recite posle 3-4 slušanja i da li je to iskustvo jednako intenzivno, da li ste se zaljubili. To jednim slušanjem nećete dobiti jer želimo da uđemo u vaš život a to vam obećavamo posle petog slušanja. Gotovi ste!

Zašto je pesma „Da li si srećna?“ apsolutni favorit slušalaca? I koje pesme sa albuma su vaši lični favoriti?
Joca: Pitanje omiljene pesme u bendu je krajnje subjektivna stvar i šeta između par kompozicija. To su „Gift song“„Dreamoscope“, „Bright Star“ i „Ne iskači!“„Da li si srećna?“ iziskuje posebnu pažnju, jako je iskrena i nama je milo što je upravo ona omiljena pesma. Kada sam je prvi put odsvirao, svi iz benda su zanemeli, nisam siguran da li od oduševljenja ili ih je malo pomerila u emotivnom smislu. Tajna ove pesme je ogromna, vi je možete tumači takvom kakva jeste ali njenu pravu istinu samo bend zna. Možda ćete je jednog dana saznati ali za sada je ona potpuna intima.
Dejan: Ono što je bilo neočekivano je to da je „Da li si srećna“ zapažena i izgleda da je kvantitet emocija uticao na to kako će je ljudi prihvatiti. Upravo zbog tih emocija smo ovu pesmu čuvali samo za nas. Ne znam da li sam uspeo dovoljno dobro to da prenesem ali moja gitara jeca i plače kroz celu pesmu. Pesma i jeste nastala iz plača kao i ta linija gitare.

Dejan je napravio odličnu uvertiru za sledeće pitanje a to je da ste jako dobro uklopili klavijature i gitaru pa nas zanima da li će vas ovaj stil karakterisati i dalje ili ćete eksperimentisati sa zvukom?
Joca: Sebi postavljamo zadatke onoga što hoćemo da uradimo ali se često dešava da sami sebe izneverimo jer inspiracija ne bira. Na takve stvari ne možeš da utičeš mada smo mi sigurno sudbinski vezani za ovaj zvuk. Ono što nam se dešava u smislu muzike ne zavisi samo od nas već i od publike. Kako ćemo mi da zvučimo za deset godina zavisi od toga šta vi volite a mi ćemo to čuti.
Dejan: Ovde nije u pitanju građenje zvuka. Ne tražimo se, vrlo dobro znamo šta radimo i kakav utisak ostavljaju ova dva instrumenta tako da mislim da smo na putu, i to lepom putu da ostavimo pečat.
Joca: Napomenuo bih da je Dejan direktor aranžmana. Pošto sam ja mnogo apstraktniji od njega, on to zna da svede na neki optimum jer je kroz svoje sazrevanje naučio da novine iz stvarnosti pretoči u nešto pitko, da od toga napravi mainstream. Da sam ja sve pisao, to bi verovatno bila neka psihodelija.

Na koji način ćete prezentovati album, da li ćete promeniti nešto u vašim nastupima?
Joca: Osluškujemo naš feedback i čekamo pravi momenat. Naš koncert mora da bude minimum tri puta glamurozniji od cover koncerta, mora biti veći prostor i mora biti više uloženo u njega. Koliko smo audio, toliko smo i vizuelno iskustvo a to podrazumeva ozbiljnu produkciju. Da bi se ta produkcija realizovala potrebno je da postoji kritičan broj ljudi koji to konzumira. Trenutno vas puštamo da konzumacija odradi svoje, posle petog slušanja vi ste naši, možemo da vam radimo šta god hoćemo. A mi izlazimo tek kada nas jako želite i to iskustvo kada izađemo da sviramo live bi trebalo da bude mnogo jače od samog slušanja albuma. 
Dejan: Mi smo bend koji se više fokusira na nastup, izgled i pesme nego na biznis, marketing i ostale stvari i nadamo se da ćemo ostaviti utisak našom muzikom pre svega.

Ovo je pravo vreme za intervju sa vama, jer su baš juče Depeche Mode objavili datume svoje evropske turneje na kojoj nema Beograda, za sada. Zašto su nas preskočili ove godine i da li mislite da su upoznati sa vašim radom i time koliko su vaši nastupi na kojima interpretirate njihove pesme ustvari posećeni?
Joca: Ja sam siguran da su oni zapazili to što radimo, mi smo deo njihovog marketinga na neki način. Bendovi kao što su Depeche Mode vide tribute bendove kao potecijalnu šansu da se razviju na nekom području gde nisu do sada. Možda su oni i došli kod nas jer su videli koliko smo svirki uradili ali neću da pridajem sebi toliko zasluga. Naš osnovni problem je što je Evropa daleko za bilo koga ko je odavde i veoma je teško da izvezemo naš produkt napolje, mada mogu da kažem da postoji izdanje „Dreamoscope“-a koje treba da izađe uskoro i koje je u celosti na engleskom. To izdanje nije za naše tržište jer ne želimo da navikavamo našu publiku na engleski jezik.

Možemo li vas očekivati kao predgrupu Depeche Mode-u jednog dana?
Joca: Mi bismo to voleli! (smeh) Odmah bismo pristali na to. Do njihovog menadžera je teško doći, to znaš i sama ali ima ljudi u našem gradu koji bi mogli s njima da komuniciraju. Takođe, morali bismo regionalno da preovladavamo kao taj tip benda iako smo mi već dobri kandidati za to kao nosioci i branioci njihovog stvaranja. 

Dreamoscope zvuči kao skup mnoštva emocija a svaka pesma je celina za sebe. Kako ste postigli tu raznovrsnost muzičkih stilova?
Joca: To je zato što smo i bend i ja kao autori doneli različite stilove koje smo nosili sa sobom. Svi smo došli sa raznim senzacijama koje se stapaju u jedno muzičko delo koje je kompleksno. Prošli smo inicijalnih šest meseci spremanja albuma kao pravi profesionalni bend. Album je šarolik zato što je i naš covering repertoar šarolik, sve što radimo nije ni u jednom trenutku bilo kompromisno i ljudi to zaista vole. 
Dejan: Svako od nas potiče iz različite žanrovske muzičke sredine, svi smo slušali različite pravce. Zatim tu postoji i različita kulturološka sredina, imamo devojku sa Kube i to se jasno oseti u pesmi „Gift song“ koja je energičnija i ima latino zvuk za koji je ona zaslužna. A treća stvar je da niko od nas nije ni razmišljao o pravcu, ono šta je izašlo iz nas to smo i zabeležili. 
Joca: Ja sam najjednosmerniji u celom bendu što se muzike tiče, ostali su jako širokog muzičkog shvatanja. Ja sam jedan zatucani gotičar i britpopovac i sve ovo što se nalazi na albumu je prošlo kroz taj žanr. Nismo mogli mnogo da se udaljimo od te vrste muzike ali takođe volim šarolikost a oni su uživali u toj slobodi iz koje su se desile neke fantastične stvari.

Joco, kako to „Dreamoscope“ menja stvarnost i šta si ti ugledao u pukotinama snova koji se prelamaju?
Joca: Po prvi put ću reći da na ovom albumu postoji predikcija budućnosti. Neke pesme su se već desile a neke tek treba da se dese, evocirane su događajima ali su i prouzrokovale kognitivni sled stvarnosti koji je brutalan kao što predosećate da jeste a takođe ima i puno prijatnih i zdravih emocija.

Dejane, izjavio si da je ovaj album skup emocija pet ljudi. Zanima me da li postoji pesma kroz koju se mogu iskazati tvoje emocije, odnosno ona u kojoj se pronalaziš?
Dejan: Ako bih već morao da se odlučim, to bi bila „Bright Star“ i izlazni solo koji me potpuno opisuje kao muzičara koji ne voli da svira brzo i šturo već želi da napravi efektan završetak kroz melodiju gitare.

Da li mislite da i dalje postoje ljudi koji žive za muziku i kojima slušanje iste utiče na privatnu stvarnost i da li ste vi jedni od njih?
Joca: Naravno da postoje takvi ljudi, mi smo to videli i ulažemo puno nade u njih. I nas petoro smo ti ljudi koji žive za muziku. Mi ustvari živimo veoma ograničen život, naš život je muzika i nama se sve vrti oko nje, počevši od doručka pa sve do seksa. Mi ne znamo šta se dešava u životu jednog bankara jer smo potpuno isključeni, ne znamo čak ni da li se dešava neka revolucija. 

Ova godina će svakako ostati u znaku David-a Bowie-a, a da li je to bilo presudno da iste godine izdate album ili je jednostavno trenutak došao nezavisno od toga? I kako je to Bowie bio svetla zvezda u stvaranju čitavog albuma?
Joca: Pesma „Bright Star“ je nastala naknadno, u martu, kao posledica mog velikog bola zbog njegove smrti. Samo je pitanje vremena kada ćemo da iskomuniciramo sa njim i kada će da nam kaže šta dalje da radimo. Ja ga čekam. Mi smo tu. Mi ne verujemo u smrt. U svakom od nas postoji neki Bowie, on i dalje živi i tu je, možda i u nekim drugim oblicima. Sanjao sam mesec dana pre nego što je umro i za to sigurno postoji razlog. Drugo, Bowie je prisutan od mog detinjstva i nisam siguran da li je on uticao na to da moj glas postene dubok ili je prirodno takav s obzirom da ga niko u mojoj porodici nema.

Da li imate u planu dalji kreativni rad i da li ste već stvorili pesme koje se nisu našle na ovom album a koje čekaju pravi trenutak da ugledaju svetlost dana?
Joca: Imamo materijala za ukupno tri albuma ali je mnogo zabavnije pustiti Jocu da preko noći napravi pesmu i da onda čujemo šta je to napravio. Neke od pesama koje sam napravio pre pet ili šest godina samo čekaju trenutak kada će se naći na nekom od sledećih albuma tako da obećavamo veoma plodnu karijeru. 
Dejan: Volimo tu spontanost jer umetnost ne trpi da bude u kavezu. Što više slobode date umetnosti ona će se pojaviti iskrenija i realnija.

Priveli smo kraju naše druženje, šta biste poručili čitaocima Nocturne magazina?
Joca: Ljubav postoji, to govorim iz ličnog iskustva, i ona prija isto koliko i boli. U kombinaciji te dve supstance rađa se nešto novo. 
Dejan: Pokušajte da kroz slušanje naših pesama osetite i probudite vrednosti koje vas pokreću i koje vas oživljavaju. 

Pripremila Aleksandra Prodanović

Ostavite komentar

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.