ELECTRIC WIZARD
„Wizard Bloody Wizard“
Doom/Sludge
(Spinefarm Records,2017)
Tri godine je prošlo od izlaska albuma „Time To Die“ i pitanje koje se samo postavlja je, iako tri godine zvuči mnogo, da li su požurili sa ovim albumom? Da li je bilo bitno samo izbaciti album, ili su Jus Oborn i ekipa zaista zadovoljnim ovim izdanjem? Ja nisam.
Da niste čuli za Electric Wizard mogu da razumem samo ako baš ne volite stoner, doom, ili neki sličan žanr. U suprotnom – shame on you! Po mom mišljenju, vodeći bend aktuelne doom scene navikao nas je na redovno izbacivanje albuma, tri do pet godina, pa tako ni na novi album „Wizard Bloody Wizard“ nisu čekali dugo. Ime albuma je, nadam se da je to već bilo jasno svima, omaž bendu Black Sabbath, koji su ostvarili najveći uticaj na muziku koju stvara Electric Wizard, i albumu „Sabbath Bloody Sabbath“.
Album je izdat pod etiketom Spinefarm Recors-a, sadrži 6 pesama koje ukupno traju nešto više od 43 minuta. Album je trebalo da izađe još krajem 2016. godine, ali je njegovo izdavanje odloženo. Tek u septembru ove godine potvrđen je novi datum – 10. novembar. Šta je dovelo do toga da se izdavanje gotovog albuma pomeri za godinu dana verovatno nikad nećemo saznati. Da li možda Jus, Liz, Clayton i Simon nisu bili zadovoljni snimljenim, ili je nešto drugo u pitanju ostavljam vama da presudite.
Album otvara pesma „See You In Hell“. Po mom mišljenju, bar gledajući ono na šta su me Wizard-i navikli, ova pesma je nedovoljno mračna, koliko god da čudno zvučalo, pesma ima previše dešavanja, previše promena u sviranju i nedostaje mi ona mračna, hladna doom monotonost. Sličan slučaj je i sa pesmama „Necromania“ i „Hear The Sirens Scream“. Pored svog nagomilanog dešavanja u njima uspele su da budu dosadne i nezanimljive. Nikako nisu uspele da mi privuku pažnju, koliko god da se ja trudio. Tekstovi su tanki, rifovi izlizani i ništa me nije podsetilo na veliki Electric Wizard – predvodnike svetske doom scene.
Nakon njih nailazi pesma „The Reaper“. Kada je čujete, jasno je da je to prelazna pesma na albumu, koja nas sa ovog mlakog uvoda u album uvodi u dve pesme koje su po mom mišljenju dosta bolje. Kada čujete prve tonove „Wicked Caresses“ jedino što možete da se zapitate je zašto i prethodne pesme nisu ovako zvučale. Povratak doom-u i dobrom starom prepoznatljivom zvuku Electric Wizard-a. Da budem jasan, ni ova pesma nije neko savršenstvo. Daleko je od toga. Ali zajedno sa „Mourning Of The Magicians“, poslednjom na albumu i jedinom koja traje više od 10 minuta, zaista predstavlja svetlo na kraju tunela i znak da izvor ideja i inspiracije nije potpuno presušio. Za poslednju pesmu čak mogu reći i da je dobra i da ću je, za razliku od ostalih mnogo više vrteti na repeat.
Interesantna stvar vezana za tekstove na ovom albumu je ta da se „…I’ll See You In Hell“ pojavljuje kao refren pesme „Mourning Of The Magicians“, dok se u pesmi „See You In Hell“ te reči uopšte ne pominju.
Evo na primer prethodni album „Time To Die“, iz 2014. godine, predstavio je Wizard-e kakve ja volim, dok prva polovina albuma „Wizard Bloody Wizard“ muzički više vuče na, meni ne baš tako drag „Black Masses“ iz 2010. godine. Druga polovina, tj poslednje dve pesme, su već nešto što ja mnogo lakše prihvatam. Ne mogu da kažem da prve tri pesme nisu oni i da su samo eksperimentisali, jer to u stvari jeste Electric Wizard. Radili su to i ranije. To je samo jedna od mnogih ličnosti benda kroz koje se šetao tokom dve i po decenije postojanja. Previše blaga ličnost, koja se udaljava od prepoznatljivog doom zvuka i zbog toga mi i ne prija.
Nedovoljno brutalno, nedovoljno masno, nedovoljno mračno, nedovoljno tvrdo. „Wicked Caresses“ i „Mourning Of The Magicians“ su jedina dva razloga zašto ovaj album nema lošiju ocenu. Tri godine je prošlo od izlaska albuma „Time To Die“ i pitanje koje se samo postavlja je, iako tri godine zvuči mnogo, da li su požurili sa ovim albumom? Da li je bilo bitno samo izbaciti album, ili su Jus Oborn i ekipa zaista zadovoljnim ovim izdanjem? Ja nisam.
Piše Uroš Matović
Spisak pesama:
01. See You In Hell
02. Necromania
03. Hear The Sirens Scream
04. The Reaper
05. Wicked Caresses
06. Mourning Of The Magicians
Tri godine je prošlo od izlaska albuma „Time To Die“ i pitanje koje se samo postavlja je, iako tri godine zvuči mnogo, da li su požurili sa ovim albumom? Da li je bilo bitno samo izbaciti album, ili su Jus Oborn i ekipa zaista zadovoljnim ovim izdanjem? Ja nisam.