Unikatan i moćan glas daleko se čuje. Baš takav je glas Adise Zvekić koji pamtimo još od vremena nastanka Dubioze Kolektiv, ali glas koji je odlučio da iskorači. Pod umetničkim imenom DIAMUSK, Adisa je prošle godine objavila debi solo album pod nazivom „Wadada“ kojim smo se po prvi put najdirektnije upoznali sa mislima i idejama ove devojke iz BiH, koja danas živi i radi u norveškom gradu Bergen. Zainteresovani njenim radom, odlučili smo da je upoznamo još malo bolje.
Adisa Zvekić, DIAMUSK
Pozdrav Adisa! Pre svega čestitam na izuzetnom debi solo albumu. Kakav je bio osećaj po prvi put raditi potpuno samostalno i nezavisno, bez uticaja drugih?
Adisa: Pozdrav tebi i svima koji čitaju. Duži period prije početka snimanja sam se na neki način gotovo oprostila sa muzikom i posvetila potpuno majčinstvu, međutim kada smo počeli vratila sam se u formu i shvatila da je to kao i plivanje ili voženje bicikla, zapravo nikada ne odlazi. Osjećaj je bio nov, ali sam naravno u punom kapacitetu koristila sve naučeno.
Naravno kad kažem da si radila potpuno samostalno, to ne znači da si apsolutno sve radila sama, već si imala ljude oko sebe koji su radili muziku, produkciju i vizuelni identitet albuma. Možeš li nam predstaviti i njih i druge koji su pomogli u realizaciji albuma?
Adisa: Na albumu je radio moj muž Aldin Hasanović, da ga citiram: “muzičar koji je cijeli život čekao mene da se posveti muzici ozbiljno” (smeh), producirajući, stvarajući, miksajući, ja sam bila tu i tamo kao neka smjernica vodilja, odsvirala bih pokoju temu, pronašla ritam perkusije. Moram reći da je Aldinova najveća zasluga što se album desio, jer je on pokretačka snaga.
Na albumu se pojavio i Hallvard Lyssand sa trubom (umjetnik iz Bergena i prijatelj), a on će na budućem materijalu na kom radimo biti više zastupljen. Master je radio Đani Pervan (kog ne moram puno predstavljati, ali da naglasim da je bio član Cargo orchestra Darka Rundeka, kao i benda Letu Štuke iz Sarajeva i producent mnogih uspješnih projekata u regionu), a cover design Saša Perić Sallex (web designer i likovni umjetnik iz Lukavca, BiH). I master i cover design su išli sa uzajamnom suradnjom i razmjenom ideja, s tim da su naravno Đanijevo i Sallexovo umijeće vodili glavnu riječ u finalnoj formi. Na kraju, sve se to ne bi realizovalo da nije bilo velikodušnog Kristijana Resseta i njegove izdavačke kuće Fjord Sound Records.
Da li je solo album oduvek bila tvoja želja ka kojoj si svesno težila ili si spontano odlučila da napraviš taj korak?
Adisa: Možda ne na takav način, ali nastojanje da izađem iz tuđih okvira i otkrijem svoj zvuk su dugo prisutni.
Adisa Zvekić, DIAMUSK
“Wadada” je u etru već više od pola godine, što je dovoljno vremena da se saberu svi utisci i reakcije. Kako si zadovoljna reakcijama medija i slušalaca pre svega na Balkanu, ali onda i širom Evrope i sveta?
Adisa: Album nije promoviran u dovoljnoj mjeri, nije prisutan u medijima i samim tim nije privukao mnogo pažnje. Međutim, određen broj ljudi se odazvao uprkos svemu tome i to onda znaci još više. Singl “Brotherhood” je bio predložen od strane BHR 1 za “Tip of the week” za European Border Breaker Chart, dok je cijeli album upao na listu TOP 200 najboljih World music albuma na svijetu 2016. godine, na WMCE (World Music Charts Europe). Na norveškom državnom radiju (NRK P2) je “Wadada” proglašena jednim od 10 najboljih albuma 2016. godine, takođe u World music pravcu. Par regionalnih muzičkih portala je popratilo album, između ostalih i Nocturne magazine, gdje je “Wadada” takođe izabrana za jedan od najboljih albuma godine (Marko Ristic, glavni i odgovorni urednik magazina ju je svrstao zajedno sa albumom “Blackstar” David-a Bowie-a i novim albumom Metallica-e). Album se vrti na mnogim radio stanicama širom Evrope (kao npr. na “Sing- Sing Bis” Radio, Sant Malo, Francuska, radio stanica koju svima toplo preporučujem). Po demografskim statistikama na Diamusk online kanalima “Wadada” se čula u više od 100 zemalja, čak i u Sjevernoj Koreji!
S obzirom da već nekoliko godina živiš u Norveškoj, zanima me kako sada gledaš na celu situaciju na Balkanu kada si apsolutno objektivan posmatrač?
Adisa: Jednako kao i uvijek, samo sa možda “sigurne” distance. U suštini, kao i svi otvorenih očiju, posmatram sunovrat svijeta, i korake ka nestanku još jedne civilizacije. Tako da Balkan ne gledam kao jedan izolovan slučaj, gledam ga kao svoju kolijevku koja je kolateralna šteta neshvatljivo autodestruktivne dinamike svijeta kakva je danas. Sve je to bolno i jako inspirativno za nas koje sve to samo pokreće na bunt, neodustajanje, u mom slučaju to su tekstovi i muzika, ali to je samo djelić, ono ispoljeno. Stvar je u tome što neukrotivo žarište je ono što je nepobjedivo u čovjeku i što više nas čuva tu vatru veća će biti erupcija odlučnosti i nesavladivosti kao zida ispred kog će se nasilnici jednostavno zaustaviti poraženi jer su suočeni sa beskrajem koji ni jedan smrtnik ne može savladati bez obzira na količinu smutnji i milenija nastojanja.
Adisa Zvekić, DIAMUSK
Večita dilema mladih ljudi na Balkanu jeste naravno: otići ili ostati. S obzirom da si se ti odlučila za prvu opciju, da li i dalje osećaš da je to pravi potez? Šta bi savetovala drugima?
Adisa: Podržavam svačiju odluku da potraže mjesto na kom će moći bolje funkcionirati, razvijati se i imati djelić svog mira. Granice su iluzorne. Planeta je svačiji dom. Ukoliko ti nije tu dobro niko nema pravo spriječiti te da odeš, a ukoliko tu uprkos neuslovima osjećaš da rasteš, zašto ne bi ostao. U suštini nemamo kud pobjeći, sistem je svuda. Žalosno je što smo već odavno izgubili najvrijednije znanje koje se ne uči u školama, a to je život u prirodi, potpuna neovisnost o sistemu, i stopljenost s njom. To je tragedija. Prevareni smo u razmjerama koje su nepojmljive.
Ukratko rečeno, tvoje pesme apeluju na promene. Međutim, šta bi rekla da jedna individua može konkretno da uradi kako bi uticala na bilo kakve promene u okolini u kojoj živi?
Adisa: Da se u startu bolje razumijemo, promjena kao takva, ta promjena na koju aludiraš pitanjem je nemoguća. Nema povratka. Ali da svako za sebe može ne dozvoliti da bude “promijenjen”, to je fakat. Živimo u vremenu apsurda. U vremenu gdje svi imaju mogućnost da kažu svoje mišljenje da se čuje njihov glas, dok to mišljenje istovremeno je sve manje značajno, a taj glas sve glasnije tlapnja. U vremenu demo(hipo)kracije gdje je sloboda rijetkost. U vremenu u kom glupi ponosno i glasno govore, dok pametni pametno šute. Živimo u laži dok vrijeme ističe, a mi ne sastavljamo kraj s krajem, misao sa djelom, pitanje sa odgovorom, uzaludno tipkajući u neobuhvatljivi beskraj slova. Šta nam preostaje? Da istrajemo. Da istrajemo u ne učešću u smutnji, laži i manipulaciji, u ne podložnosti istima. Da budemo svoji, istiniti. Da učimo iz pogleda u prirodu, iz njene neoskrnavljene neuništive nevinosti. Oteti smo prirodi. Oteta nam je suština.
Zanimljivo mi je da album u celosti nosi jednu krajnje ozbiljnu, pa čak i mračnu crtu, uprkos tome što žanrovi koji se provlače važe za vesele stilove. Da li je možda na takvu crtu uticao i sam život u tmurnoj klimi jedne severne zemlje kao što je Norveška?
Adisa: Otkud takav mrak? Ne živimo li u mračnom dobu? Ja sam hipersenzitivni introvert, i sva razočarenja, nepravde, nelogičnosti su me stvarno stvarno, da tako kažem, satrale kroz život, ali mislim da imam svjetlost u sebi, i ubjeđena sam da je svi imamo. I baš sva ta kombinacija mraka i svjetla je neminovno prisutna i u zvuku Diamusk, oduvijek, iz istih razloga. Divim se ljudima koji uprkos svemu umiju potpuno zaobići mrak i zbijati šale na račun svega.
Da li postoje određeni uticaji, bilo da su muzički, književni ili neki sasvim treći, koji na bilo kakav način utiču na tvoj način izražavanja i teme kojima se baviš?
Adisa: Na to utiče moja okolina i sve što me okružuje (smeh). Ne, sve to je jako subjektivno. Diamusk si dopušta biti beskrajno subjektivna, potpuno zaokupljena vlastitim osjećajima, tokom misli, a često dopušta da teku same, riječi u tekst, melodije u pjesmu. Apsolutno me ništa drugo ne interesuje do neke moje percepcije idealnog razrješenja zapetljanog klupka svijeta i svega nečeg skrivenog, nedodirljivog, podsvjesnog, negiranog, a zapravo je lijepo. Inspiracija su mi ljudi koji se bave istinom u sebi na sličan nacin, potraga za istinom sama po sebi..
Kakvi su tvoji dalji planovi po pitanju spotova i novih pesama? Možemo li uskoro da očekujemo i jedno i drugo?
Adisa: Nove pjesme dobijaju opus koji obećava drugi album, ali bez pritiska, za sve to treba vremena koje nam je sada najveći luksuz, zatim novca, oooj novca, novca dajte djeci! (smeh) Ne, ozbiljno radimo na novom albumu, negdje smo na početku sredine, tako da je prerano o tome na dugo i naširoko. Spot?! Novca, novca dajte narodu!!! (smeh) Šalaaaallaa… Vrijeme, vrijeme je novac, a vremena nemamo pa ako šta ulovimo, biće i spot.
Da li postoji ikakva mogućnost da te čujemo i uživo?
Adisa: Primarni cilj je da se završi album koji je nastavak priče. Naravno da bi bilo sjajno to sve izvesti uživo, i velika nam je želja. Ako sve bude išlo po planu imaćemo materijal dovoljan za live nastup. Imamo kontakte sa nekim muzičarima ovdje u Bergenu, koji bi to mogli provesti u djelo na bini. Naravno, bez tri duvačka instrumenta i dvije afroamerikanke na pratećim vokalima ne idem na stage.
