Fenomen braće Gallagher je danas dobro poznat širom sveta. Za to je zaslužan njihov karakter, stalne kontraverze, njihovo predstavljanje u javnosti, ali ništa od toga nije doprinelo njihovoj popularnosti kao muzika koju su pravili za vreme zajedničkog rada u bendu OASIS. Istorija ovog benda je bila sve, samo ne dosadna. Nakon što ih je prvi album lansirao u orbitu munjevitom brzinom, drugi album ih je odveo korak dalje. „(What’s the Story) Morning Glory?“ im je omogućio da dotaknu zvezde. Posle toga, više ništa nije bilo isto. Koliki je uticaj ovog izdanja možda najbolje govori činjenica da je 2010. godine na dodeli BRIT nagrada proglašen za najbolji album na prostoru Velike Britanije u poslednjih 30 godina. Toliko je činjenica, priča, anegdota vezano za ovaj album da je veliki problem odlučiti se za one najzanimljivije. Ovo su samo neke od njih.
1. „Some Might Say“, prvi singl sa albuma, je poslednja pesma na kojoj se pojavljuje bubnjar Tony McCarroll. Noel je smatrao da Tony nije dovoljno dobar bubnjar i da neće moći da iznese nove pesme na pravi način. Njihov odnos je dodatno bio pogoršan posle jedne velike svađe koju su imali. Tony je izbačen iz benda, a tu vest je dobio preko telefona. Na njegovo mesto seo je Alan White.
2. Tokom snimanja u Rockfield studiju u Velsu bend je bio veoma produktivan i vladala je odlična atmosfera. Za 5 dana snimili su 5 pesama, a Liam je više puta isticao koliko je uživao u ovom periodu i koliko je bio srećan. Ipak, ni ovaj period nije prošao bez velikih razmirica. Kada bi završio svoj posao, Liam nije mogao mirno da sedi u studiju, već je odlazio do paba, što Noel nije odobravao. Do eskalacije je došlo kada se Liam jedne večeri vratio u studio sa nekoliko ljudi koje je pokupio u pabu. U tom trenutku, Noel i dalje radi. Dolazi do totalnog haosa. Neko se „igrao“ sa aparatom za gašenje požara u kući, Noel-ova gitara je bila oštećena, a dežurni krivac je bio Liam. Kako Noel kaže, to je možda i najveća svađa koju je ikada imao sa bratom. Na kraju je Liam zaradio palicu za kriket u glavu, studio je bio rasturen, Noel je seo u kola sa novim bubnjarem, spreman da pobegne od svega toga, a Liam je gađao auto kantom za smeće.
3. 14. avgusta 1995. godine pojavila su se dva značajna singla u Britaniji. Oasis je izbacio „Roll With It“, a Blur „Country House“. Bendovi nisu bili u dobrim odnosima, tako da je bilo jako bitno ko će prodati više primeraka i odneti pobedu u ovom dvoboju. Oči javnosti su budno pratile dešavanja. Na kraju je slavio Blur sa oko 270 000 prodatih izdanja naspram približno 220 000 koliko je prodao Oasis.
4. U septembru 1995. godine, basista Paul McGuigan je na kratko napustio bend. Turneja je bila zakazana, sve je već bilo isplanirano, a onda se Paul samo jednog dana nije pojavio na probi. Jednostavno, bio je mentalno premoren da bi podneo sve to. Čovek mirne naravi koji nije nalik ostatku benda. Njega će na kratko zameniti Scott MacLeod iz benda The Ya Ya’s. Bend odlazi u Ameriku zajedno sa novim basistom, koji u sred putovanja odustaje od cele ideje jer nije mogao da podnese pritisak. Na kraju je bend nastupio kao četverac (Paul Arthurs, gitarsta, je preuzeo bas) u emisiji koju je vodio David Letterman. Vratili su se u Britaniju, rasprodati koncerti su čekali, a oni nisu imali basistu. Menadžer je predlagao otkazivanje koncerata, ali bend nije želeo ni da čuje za to. Na kraju se McGuigan ipak vratio u bend, a Oasis je održao neke od najlegendarnijih nastupa u svojoj karijeri.
5. Kritika je u početku, najblaže rečeno, skeptično reagovala na album. Zamerano je dosta toga, nedostatka originalnosti, govorili su da je Oasis lenj bend, da drugi album nije u rangu prvog, ali u prvom planu je bio (be)smisao tekstova. Ipak, posle fenomenalnih reakcija publike, kritičari su polako popustili i prihvatili album. Kakav status ovaj album ima danas, verovatno znate i sami. Jedna izjava koju je Liam dao na ovu temu je da nije istina da tekstovi nemaju poentu, da oni imaju puno značenja u sebi, da ni on ne zna tačno šta znače, ali da to ne znači da su besmisleni.
6. Pesmu „Wonderwall“ napisao je Noel za svoju tadašnju devojku Meg Matthews, koju će kasnije i oženiti. Tačnije, bar se tako govorilo sve dok se nije razveo 2001. godine. Kasnije je izjavio da je ta priča nastala pod pritiskom medija i da je bilo teško reći da najveći hit koji je napisao nije posvećen njegovoj tadašnjoj supruzi. Tom prilikom je otkrio da je to pesma o „zamišljenom prijatelju koji će doći i spasiti te od samog sebe“. Liam je, naravno, imao svoju verziju tumačenja pesme. On je po izlasku pesme izjavio da reč wonderwall može značiti bilo šta i da je to samo jedna lepa reč. Jedno je sigurno, pesma je dobila naziv po albumu „Wonderwall Music“. George Harrison je snimio ovaj album za potrebe filma koji se takođe zvao Wonderwall.
7. Evo još jedna zanimljivost vezana za „Wonderwall“, ubedljivo najpoznatiju pesmu benda Oasis. Ovo nije pesma koju je Oasis najviše puta odsvirao uživo. Prema podatcima sa sajta setlist.fm, koji se bavi vođenjem statistike na ovu temu, „Wonderwall“ je tek 4. „najsviranija“ pesma i izvedena je 506 puta. Na prvom mestu je pesma „Cigarettes & Alcohol“, koju je Oasis svirao uživo 612 puta. Čak i da uzmemo u obzira da je „Wonderwall“ izašla kasnije i da sa liste izuzmemo pesme koje su se pojavile na prvom albumu, ovaj hit ponovo ne bi zauzeo prvo mesto. Ispred njega bi ostala pesma „Don’t Look Back in Anger“ koja je izvedena uživo 568 puta.
8. Pesma „Morning Glory“ prošla je dug put od svog nastanka, pa do ovog albuma. Noel ju je napisao još za vreme rada na prvom albumu, ali je onda tada imala i drugačiji naziv, tekst, pomalo i tematika. Uvodni stihovi su bili: „I live my life in blue, there’s nothing anyone else can do”. Ovo mu se nije svidelo, pa je glavne prepravke pesma doživela u nekoj hotelskoj sobi posle dosta pića i droge, što je poprilično jasno u ovoj verziji pesme, koja je završila na albumu. Pesma govori o zavisnosti, kokain je u prvom planu, a izraz „morning glory” označava jutarnju erekciju. Za one malo romantičnije, ova fraza se koristi i za cveće koje cveta u rano jutro. Na koju od ove dve metafore je Noel mislio, ostavljamo na vama da prosudite.
9. Bend je često u javnosti bio predstavljan kao grupa huligana. Nikad se nisu ustručavali, pa je česta upotreba psovki bila sasvim normalna za njih. Ipak, na ovom albumu se može čuti samo jedna ružna reč, i to u prvoj pesmi, „Hello“. Zloglasni stih je: „So wipe the shit from your shoes“.
10. U sklopu promocije albuma, bend je 1996. godine dve večeri za redom nastupao pred ukupno 250 000 ljudi (125 000 po večeri) u Knebworth-u. Ako to nije dovoljno impozantno, onda svakako jeste činjenica da se preko 2.5 MILIONA ljudi prijavilo da kupi kartu za koncert. U tom trenutku, to je značilo da je nešto više od 4% populacije u Ujedinjenom Kraljevstvu želelo da bude na tim koncertima. Ipak, bend se zaustavio na 2, iako smatraju da su mogli da sviraju i 7 večeri za redom pred istim brojem publike.